Marija i Luka iz okolice Zadra već 15-ak godina udomljuju djecu. Ovo je njihova priča

Kada pomislimo na čin udomljavanja djece, prvo što mnogima od nas pada na pamet je nesebičnost, ljubav, požrtvovnost. Uz udomljavanje nedvojbeno vežemo i hrabrost, ali i odricanje

Jedna obitelj u okolici Zadra udomljuje djecu već 15 godina i kod njih sada boravi troje djece. Za potrebe priče zvat ćemo ih Maja (4), Kristina (2) i Ivan (10 mjeseci). Svo troje djece u udomiteljsku su obitelj Marije i Luke došli različite dobi i u različitim emocionalnim stanjima, priča gospođa Marija koja sa svojim suprugom Lukom udomljuje djecu koja kod njih rastu dok ne nađu obitelj koja će ih posvojiti.

Njihov je dom ugodan dom prepun ljubavi i topline, dječjeg osmijeha, vike i igre od jutra do mraka, no i teških emotivnih trenutaka. „Najteže je kada je dijete tužno. I kad pitaju kad će njihova mama doći, to doista boli, teško im je objasniti, pronaći neki izgovor…“, priča Marija i dodaje kako djeca često pitaju „voliš li me“ i traže zagrljaje koje ona i Luka dijele nesebično.

Koliko će mališani biti kod njih nikada ne znaju. To ovisi ponajprije o sustavu, o tome jesu li pronašli, odnosno djetetu dodijelili prikladne posvajatelje te jesu li njihovi roditelji dobili odobrenje od institucija da su sposobni za daljnju brigu o djetetu. Većina djece, barem djece koja su bila udomljena kod njih, budu posvojena. Rijetka se djeca vrate svojim roditeljima, a neka osnuju vlastite obitelji nakon što odu od njih. Iako su odlični udomitelji, priliku za posvojenje ne dobivaju. “ Nemamo mogućnost automatski posvojiti dijete koje je kod nas, nego se moramo upisati na regularnu listu čekanja, proći razne testove… Sve to potraje godinama te na kraju ipak ispadne da ne zadovoljavamo uvjete koji su potrebni“, kaže gospođa Marija kojoj nije logično što zadovoljavaju sve uvjete da djeca kod njih mogu biti privremeno, ali ne i zauvijek. Za djecu se, kaže ona, duboko veže i nikada joj ne izađu iz glave.

Rastanci su najbolniji

” I muž i ja mjesecima znamo biti duboko tužni kada dijete ode. Za jednog smo dečkića bili toliko vezani da se jako dugo nismo mogli oporaviti. Mjesecima nakon smo nas dvoje samo plakali, a nikakav kontakt s njim više nismo smjeli imati jer su tako tražili njegovi posvojitelji“, priča gospođa Marija i dodaje kako se unatoč dugom udomiteljskom stažom nikada neće naviknuti na rastanke. „ Djeca su čista ljubav i najdublje emocije, drugačije ne može biti. I zato koliko god rastanci bole, toliko vesele susreti i druženja koja imamo s djecom koja odu od nas“, govori Marija. Ona i Luka imaju svoju vlastitu kćer koja je sada odrasla žena i ima svoju djecu. U počecima njoj je bilo teško prihvatiti da njezini roditelji udomljuju drugu djecu i da njezinu mamu neka druga djeca zovu „mama“. No, nakon početnog šoka i ona je zavoljela mališane koji su postajali njezin novi braco ili seka.

Osim privikavanja i rastanaka, kao teške trenutke navodi bolest djece jer, kako govori, često se zna dogoditi da ne saznaju kako dijete koje udomljuje ima problema sa zdravljem. Tako su im trebali mjeseci i mjeseci da otkriju kako djevojčica koju su udomili boluje od celijakije. „ Mi smo spremni i na te bitke, samo mnogo bi nam lakše bilo da od početka znamo svu istinu o djetetu. Ne smeta nama ni bolest, ni druga nacionalnost, ni plačljivost jer imamo ljubavi i razumijevanja za sve što dijete treba“, kaže Marija i dodaje kako je zbog spomenute djevojčice naučila baš sve o celijakiji za koju do tada nije niti čula te su hranu nabavljali u Austriji i djevojčici kuhali prema posebnom jelovniku. „Ona je sada odrasla djevojka i sve je u redu s njom. Uspjeli smo sve odraditi i naučiti kako treba“, veli Marija.

Svako dijete zaslužuje ljubav

Sretna je zbog ljubavi koju pruža udomljenoj djeci i što im može učiniti život boljim, ali i zbog podrške koju joj daje okolina. A mnogo je onih koji ih podržavaju. „Neke nam obitelji šalju odjeću koju su njihova djeca prerasla, posuđuju krevetiće, igračke, vrtiće, neke nam pomažu oko ljetovanja. Svaka je pomoć dobrodošla“, s osmijehom govori Marija koja se ne ljuti na one koji misle drugačije i govore im kako im nisu jasni motivi udomljavanja. „Obožavam djecu od kad znam za sebe i mislim da svako dijete zaslužuje ljubav i dom i to je moj glavni motiv kojim se vodim“, naglašava Marija i dodaje kako je sve započelo kada se nakon otkaza u jednoj trgovačkoj tvrtki javila udruzi koja pomaže kod udomljavanja. Ondje je završila potrebnu edukaciju i dobila potrebne dozvole. Ubrzo je dobila poziv od udruge za privremeno udomljavanje jednog dječaka i tako je sve krenulo.

U 15-ak godina Marija je bila „nova mama“ bebama, tinejdžerima, zaigranim predškolcima, vrlo tužnim djevojčicama, veselim školarcima… Zajedno su prošli razne uspone i padove, bolesti i tuge, školske neuspjehe, zaljubljivanja… Unatoč svemu tome i mnogim neprospavanim noćima, nikada joj nije palo na pamet odustati. „Sad kad sam starija, zna mi biti teško brinuti oko malih beba ili pomislim da je troje djece puno, no to bude tek na tren. A onda kad ih vidim sretne kako me grle, sve zaboravim i ponovno se odlučim u svoj dom i srce i dalje primati mališane“, zaključuje Marija.

Kako svijet vide nove mame

Za nove mame svijet izgleda drugačije. Noć postaje dan, a dan – vrijeme za san. Vrijeme za sebe je – malo sutra, a vrijeme za smijeh – uvijek! Obične stvari su nemoguće, a čuda svakodnevna. Da bi i drugi vidjeli taj svijet, novim mamama A1 daruje neograničeni internet i do 500 kn popusta na mobitel kako bi se povezale s onima koje vole na najboljoj mreži.

Promotivna ponuda odnosi se na nove mame koje su to postale rođenjem djeteta ili su stekle status posvojiteljice ili udomiteljice tijekom cijele 2020. godine, a ova hvalevrijedna ponuda ima jedan cilj: da novim mama prvi dani uz dijete prođu što jednostavnije, bez dodatne brige o internet prometu na mobitelu.

Ponudu je moguće iskoristiti isključivo putem: A1 virtualnog shopa ili iskazivanjem interesa o ponudi na A1 web stranici od 26.05. do 31.12.2020. (ponuda se ne može aktivirati u A1 shopu nego samo na online kanalima). Više o ponudi pronađite OVDJE.