SUPERMAME

Majčinstvo nije natjecanje u tome kome je teže. Screen time nije mjerilo tko je prisutnija majka

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.

Kad je majčinstvo u pitanju postoje te neke “mameće” teme oko kojih se uvijek vode rasprave, prepirke, nadmetanja i osuđivanja. Neke od njih su – dojenje ili nedojenje, majčino mlijeko ili formula, kašice ili metoda beba vođa dohrane, stay at home majke ili one koje unatoč djeci ganjaju karijeru, jaslice ili baka servis, jedno ili 2+ djece, screen time – da ili ne. Postoji tu još bezbroj sporednih tema, ali o njima nekom drugom prilikom.

“Mom shaming” ili osuđivanje među mamama tema je o kojoj sam često pisala i neiscrpan je izvor majčinskih bisera, ako znate što mislim. Pa evo jednog.

Ovog puta inspiraciju sam dobila zahvaljujući jednoj objavi na Instagramu kojoj je tema bila korištenje ekrana kod djece. U tekstu je pisalo da je screen time sasvim ok, te da roditelji ne bi trebali zbog toga osjećati grižnju savjesti osobito ako se koristi na ispravan način. Uz to je pisalo i par savjeta za “doziranje” ekrana kod djece te preporuka za jednu zabavno edukativnu aplikaciju za djecu.

Među raznim komentarima bio je i komentar jedne majke. Majke koja je bolja majka od svih onih koje svojoj djeci dopuštaju screen time jer ako ona može s blizancima putovati kilometre i kilometre i provoditi s njima 24 sata dnevno bez ekrana onda možemo i mi ostale. U prijevodu “meni je teže nego tebi, a ipak sam bolja majka od tebe.” Prije svega majkama blizanaca, osobito onim novopečenim majkama, uvijek sam skidala kapu do poda. No ipak, zašto misliš da je tebi teže nego onim majkama koje imaju dvoje, troje, ili ako smijem reći, a da me opet ne osude, jedno dijete? Znaš li ti kakva su ta djeca, kakvi su ti roditelji, gdje žive, što rade, u kakvoj se situaciji nalaze? Znaš li ti išta o njima i njihovim životima? Majčinstvo nije natjecanje u tome kome je teže. Majčinstvo nije natjecanje u tome tko je bolji. Screen time nije mjerilo koja je bolja ili prisutnija majka.

Majčinstvo nije natjecanje u tome kome je teže Majčinstvo nije natjecanje u tome tko je bolji

Znaš li ti išta o meni koja svome djetetu dopuštam gledanje ekrana? Koliko vremena provodim sa svojim djetetom, što radim i kako živim? Nekad sam bila jedna od onih koja se zbog ovakvih i sličnih komentara osjećala kao da nije dovoljno dobra majka. Ona koja se opravdavala kad bi djetetu dala Nutellu ili igricu na mobitelu. Dok nisam shvatila da sam samo ja ona koja zna što je najbolje za moje dijete. To je isto kao da ja kažem da Čokolino nije dobar za tvoje dijete, ako mogu ja svome kuhati zobenu kašu svako jutro, možeš i ti. Ali neću ti to reći, jer to je tvoj život i apsolutno nemam potrebu miješati se u njega. I čak da ti to i kažem, što imam od toga? Garantira li to da će moje dijete biti zdravije od tvog? Apsolutno ne. Evo ga, nema šanse da ga natjeram da pojede išta zeleno. A tvoj se davi u špinatu i grašku.

Kad je odgoj djece u pitanju danas se više nikome ne opravdavam. U našem domu screen time je dopušten, i ne samo onaj edukativnog karaktera. Zaista ne vidim ništa loše u zabavnom crtiću. Djeca ne moraju konstantno učiti. Ne treba svaka igra biti edukativna. Ne treba svaki crtić biti edukativan. Moraju se i oni ponekad opustiti. S druge strane, na tim ekranima zaista postoji hrpa odličnih edukativnih stvari za klince. Edukativne igrice i aplikacije koje olakšavaju život roditeljima koji možda nisu toliko kreativni, ne rade domaći plastelin, koji su možda preumorni ili kako ih je supermajka s početka priče nazvala – lijeni roditelji.

Ako misliš da su ekrani loši i da imaju negativan utjecaj na tvoje dijete – to je sasvim ok, poštujem tvoje mišljenje. I bilo bi ok da si zaista iznijela svoje mišljenje bez da si osuđivala druge roditelje zbog njihovog izbora. Jer ako mogu ja ne osuđivati druge, možeš i ti. Ako misliš da su roditelji koji djeci dopuštaju ekrane loši roditelji – to nije ok. Zaista nije.

Na kraju krajeva, i moji i tvoji klinci završit će u McDonalds’u i bingea-ti serije na Netflixu.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba