Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

ISPOVIJEST

Kako sam se zbog koronavirusa nakon 30 godina života u Londonu i putovanja svijetom, vratila u Hrvatsku

Zagrepčanka Kristina Jelčić (@kristina_jelcic) se nakon 30 godina života u Londonu vratila u Zagreb. Ovo je njezina priča

Kristina Jelčić s 18 je godina odlučila odseliti iz Zagreba u London. Ondje se školovala za fotografiju na University of Westminster, trenutno radi kao turistički vodič, a ondje se zadržala punih 30 godina. Za Super1 priča nam zašto se upravo vratila u Hrvatsku.

Sjećam se tog dana kao da je bilo jučer. Mama je otišla na kavu kod frendice na Trešnjevki, a budući da sam ja bila vrtićke dobi, morala je jadna landrat okolo sa mnom pod rukom. Tko je vidio ostaviti dijete od četiri ili pet godina samo kod kuće? Njih dvije su klafrale, ja sam se dosađivala, kad se odjednom njihov razgovor okrenuo na Englesku. Engleska, kako je to samo egzotično zvučalo. Toliko o tome da sam kao tako malo dijete znala što je egzotika, al to ćemo u svrhu ove priče zanemariti.

S PET GODINA SAM ODLUČILA DA SELIM U ENGLESKU

@kristina_jelcic

“E, ja ću otići živjeti u Englesku”, ispalila sam kao iz topa. Mama je uzdahnula i ošinula me pogledom koji je jasno davao do znanja da opet pričam pizdarije. No, iako sam bila u krhkoj dobi, već sam imala inatljivost horoskopske Bikice i tog sam si trena utuvila u glavu da ću otići živjeti u Englesku čim prije i pokazat svima čija mater crnu vunu prede. Vjerojatno sam malo i šačicu stisla. Onako bikovski. Iz inata.

Međutim, to “čim prije” se malo rastegnulo. Trebalo je ići u školu, pa malo narasti, barem onako do tinejdžerske dobi, pa malo ovo, pa malo ono. Da ne bih vrijeme potratila ludo, bavila sam se svim engleskim što mi je došlo pod ruku. Čitala sam, pardon, gutala knjige Agathe Christie (pa što, bila sam klinka?), slušala sam Britpop, pogledala sve engleske serije ikad, a baratalo se i engleskim jezikom kao od šale. Bila sam spremna za odlazak.

“E, sad idem u Englesku”, svečano sam izjavila s 18 godina. “A je l’? Odakle ti novci?”, pitao je ćaća. “Ti ćeš mi ih dat”, izjavila sam još svečanije. Nakon malo povuci potegni te obećanja da se sigurno vraćam za godinu dana (i da odmah napomenem da sam lagala kao Pinokio, no to dragi roditelji nisu mogli naslutiti), moj kofer i ja našli smo se na putu za novi život i Englesku, zemlju u koju nikad ranije nisam stupila nogom.

ENGLESKA JE MIRISALA NA CIGLU, KIŠU, SLOBODU i SNOVE

@kristina_jelcic

Bila je jesen i Engleska je mirisala drugačije. Na ciglu, kišu, slobodu i snove. S 18 godina mislila sam da sam odrasla, a zapravo nisam znala ništa. Morala sam naučiti sve. Kuhati, brinuti se sama o sebi, živjeti s cimerima, ali i novu kulturu i običaje te ono najvažnije, kako napraviti dobru šalicu čaja. Bez znanja toga, nitko te neće ni pogledati ni zaposliti.

Landralo se svaki dan, od ponedjeljka do nedjelje. Koncerti, klubovi, štogod. I nigdje nikoga da ti kaže da si možda ipak malčice pretjerao. Prolazile su godine, pa onda i dekade. Nekako sam uspjela završiti faks, pa i zaposliti se. Nizali su se razni poslovi dok konačno nisam završila kao turistički vodič. U Engleskoj. Zamislite, ja, žensko s Balkana, pričam Englezima (a i ostalima, naravno) o njihovoj povijesti, ljudima koji su sagradili Stonehenge i čemu je koristio (grobljeee), kraljevskim obiteljima i što je Henry VIII jeo i je li igrao nogomet (je). Bio je to posao iz snova. Putovalo se Britanijom pa i cijelim svijetom. Europa, Azija, Latinska Amerika, Bliski Istok, svijet je bio moj.

BREXIT JE BIO PRVI ALARM ZA ODLAZAK

I sve bi bilo i dalje tako da se nije dogodio lipanj 2016. godine i legendarno Brexit glasanje. U Londonu je bio business as usual. Nitko od urbanih i modernih Londončana nije ni mogao naslutiti da će glasanje proizvesti išta drugo nego “da” Europi. Ja, međutim, nisam bila tako sigurna. Naime, čim bih s turistima zamakla van Londona, poljima su se talasali plakati s “Leave” sloganom.

Ovo neće na dobro, mrmljala sam u brk. I nije bilo. Sljedeći dan, Nigel Farage, čelna osoba stranke Brexit nije skidao krivousti smiješak s lica, Londončani su hodali uokolo kao da ih je netko ošamutio ne vjerujući što se događa, BoJo (Boris Johnson) je već lagao o Brexit obećanjima na TV-u, a najtraženiji Google pojam dana u Britaniji je bio “What is Brexit?”. “A bit too late for that, comrades“, pomislila sam ja.

BORIS JOHNSON, RAZVOD, A ONDA i MISS RONA

Narednih nekoliko godina prošle su kao u maglici, red farse, red komedije, red tragedije. Konzervativne vlade su se izmjenjivale jedna za drugom, a onda je na red došao Machiavellianist BoJo i tako odnio sve nade nekakvog dogovora s Europom. Loše vijesti nikad ne dolaze same nego u trojcu pa sam se usput i razvela, a stigla je i Miss Rona te je preko noći moj posao iz snova bio izbrisan s lica zemlje.

“Ti bokca. Pa kad je bal, nek je bal.”, zainatila sam se; “Odoh ja u Hrvatsku.” Nikad nisam pratila trendove, pa tako ni sad. Ako svi ostali idu u Irsku i Njemačku, ja ću pak u suprotnom pravcu i doći nazad u domovinu. Na kraju krajeva, i to će biti avantura. Zamislite zemlju gdje se u 21. stoljeću ozbiljno raspravlja treba li ženama dozvoliti pobačaj. Pa to će biti izazov mog života.

Naravno, kad mi nešto dođe u glavu, to se mora izvesti sad odmah, ma zapravo jučer, tako da sam ja pokupila mačku, sebe, dva kofera i sletjela na Franceka Tuđmana usred Covid panike.

SADA ZAGREB MIRIŠE NA LJETO, NOVI ŽIVOT i BANDIĆEVE FONTANE

@kristina_jelcic

Sad je Zagreb mirisao drugačije. Na ljeto, novi život, druženja i Bandićeve fontane. No, ja se osjećam kao stranac. Stranac koji s mačkom svaki dan uredno priča na engleskom, koji ne zna gdje kupiti dobar čaj, a gdje kavu, koji se čudi što sojine, bademove, rižine i ine alternative kravljem mlijeku nema u svim kafićima i koji i dalje bezuspješno traga za dairy free Ben&Jerry sladoledom.

Stranac koji nabije slušalice na uši dok hoda gradom i onda skuži da je jedina osoba koja to radi, koji i dalje hoda u “da fuq outta my way, asshole” londonskom stilu dok ostali šetkaju kao na promenadi i koji se ispriča, na engleskom, kada ga netko drugi mlatne u prolazu. Stranac koji u sebi cringea kad drugi polude i baci ih iz takta konobar jer je tebi nakon dekada provedenih kod kraljice Lizzie najveći domet ljutnje diskretno prevrtanje očima i koji bi radije propao u zemlju nego rekao frizerki da mu je zapravo zeznula frizuru. Ili konobaru vratio jelo jer nije dovoljno začinjeno. Neee, kao pravi Englez ti trpiš i kažeš da je sve u savršenom redu. Kasnije kad izađeš, lagano prevrtiš očima i odšećeš doma. Sa slušalicama nabijenim na uši. Naravno.

No isto tako, tom strancu je svaka ulica uzbudljiva. Sve ima neke nove priču i iz svake zgrade pršte zanimljivosti. Jarun je dobar, kao Ipanema jer je nov i mirišljav i svi trče i bicikliraju jer ljeto je u zraku. A danas je otkrio i novu vegansku namirnicu u supermarketu i super je uzbuđen jer je pozvan na otvorenje novog pop up shopa u gradu. I ubija ga jedva čekanje prvog pentranja na Sljeme.

Sad još samo da razriješim taj misterij bicikliranja Purgera i Purgerica po trotoaru i na konju sam.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba