Kako sam nakon niza veza s raznim muškarcima naučila sebe staviti na prvo mjesto

Iskreni anonimni seks dnevnik o tome kako sam naučila sebe staviti na prvo mjesto

Super1 od samog početka slavi progresivne, autentične i optimistične žene, a povodom Svjetskog dana individualnosti koji se obilježava 11. studenog, još smo vas jednom odlučile podsjetiti na to koliko je važno posvetiti se sebi. Donosimo vam savjete psihologinja, sociologinja, iskrene priče običnih žena o tome kako pronaći vrijeme za sebe sada, u ovom neizvjesnom vremenu, kad je to važnije nego ikad.

PETAK

Sjedim na kavi nakon posla s frendicama koje pričaju o svojim partnerima. Jedna je u braku i čeka dijete (jedina koja tek kada je trudna pije kavu), a druga je u dugoj vezi i iščekuje dan kada će je dragi zaprositi. Ja sam solo. Praktički. Imam frenda s kojim provodim cijele dane, a povremeno se u mom krevetu nađe neki novi tip. Upravo ova kava nagnala me na razmišljanje zbog čega sam shvatila kako nemam svoj tip muškarca, još uvijek ne znam što točno želim, a samo tri puta u životu sam zaista bila zaljubljena.

U životu sam samo jednom mislila da je to ljubav za zauvijek. Upoznala sam ga još u srednjoj školi i nakon par dana se zaljubila u njega. Bio je viši od mene, nogometaš, plavih prodornih očiju. Imala sam 17 godina i jako brzo sam postala potpuno luda za njim. No, kako to bude u mom životu, on je mene vidio samo kao prijateljicu pa sam na to pristala. Družili smo se tako oko tri godine, a ja sam povremeno imala neke avanture ne htijući prihvatiti da zapravo cijelo vrijeme želim njega. Jedna pijana večer nakon izlaska završila je poljupcem, a onda smo i spavali zajedno. Nije mi bio prvi put, ali tek tada sam shvatila što znači voditi ljubav i imati dobro seksualno iskustvo. Bio je drag, nježan i zbilja sam mislila da se zaljubio u mene. Nakon toga smo prohodali i bili zajedno tri godine. Voljeli smo se. Seks nam je bio genijalan gotovo cijelo vrijeme. Sve dok više nije. S vremenom smo se ohladili, a seks je postao spor, dosadan i usiljen. Ubrzo su nestali i osjećaji, a onda smo samo prihvatili da ćemo biti prijatelji. Naravno da se od prekida nismo ni čuli ni vidjeli. Osim ako ne brojite poruke za Božić i rođendane.

Drugi put kad sam se stvarno zaljubila on je bio dosta stariji od mene. Upoznala sam ga jer je radio sa mnom i od početka mi je bio strašno zanimljiv. Nakon par mjeseci i jednog poslovnog putovanja odvukao me u krevet. Ta večer je bila eksplozivna. Krenuo me ljubiti još u liftu, a onda me samo lagano gurnuo na zid, podigao jednu nogu i krenuo strastveno ljubiti. Čim smo došli do sobe odnio me na svoj krevet i skinuo. Bilo je vruće, znojno i glasno, ali baš jako dobro. S njim nikada nije bilo veze, samo povremeni seks koji je uvijek bio dobar. Nakon toga se odselio iz Zagreba pa nam se komunikacija smanjila gotovo u potpunosti.

Treći put, pa, to još uvijek traje. Moj prijatelj s kojim provodim stvarno jako puno vremena u vezi je već godinama. Ona je prema njemu grozna i teško mi je voljeti je. Smatram da nije dovoljno sretan s njom što je samo još dodatan razlog zašto smatram da bi bilo bolje da je sa mnom. Tek sam nakon dvije godine druženja s njim shvatila da sam zaljubljena u njega i to nakon što sam svakoga uspoređivala s njim, a svi su u toj usporedbi izgubili. On je..sve. Drag je, simpatičan, zgodan, brine o sebi i svom tijelu, a osmijeh mu je takav da se svaki put rastopim kad ga vidim. Uz njega osjećam trnce na najmanje dodire, a tih dodira ima mnogo. On ih ne osjeća kao i ja, ali ne smeta me to. Znam da sam sretna što ga mogu imati u životu.

Razmišljam o svojim propalim ljubavima pa me prekine otvaranje vrata stana. On dolazi, odlučio je popiti kavu kod mene jer se ova njegova doma sprema pa joj smeta. Da, i susjedi smo, a ona kroz gotovo cijeli tjedan živi s njim.

Dolazi do mene, ljubi me u čelo pa odlazi u kuhinju skuhati kavu. Meni priprema čaj, zna što pijem. Gleda mi u laptop i pita što pišem pa ga malo naglo zatvaram. Smije mi se i pokušava ga otvoriti pa dođe iza mene i kao da me zagrli. Svaki ovakav dodir me malo šokira i uvijek se nadam da on to nije živio. Priča mi o njoj i o tome koliko ga danas živcira. Živcirala ga je i jučer i dan prije, ali ne želim mu to uopće napominjati. Ostaje tu skoro sat vremena pa izlazi s njom.

Ja odlazim spavati uz seriju pa me oko 1 ujutro budi njegov poziv. Moli me da dođem po njega ili da mu pošaljem taksi. Napio se i posvađao s njom. Ponovno. Zovem mu taksi i odlazim spavati.

SUBOTA

Oko četiri ujutro mi zvoni na vrata. Bazdi po alkoholu i kaže mi da moramo pričati, da se treba ispucati. Puštam ga unutra, omatam u dekicu i postavljam na kauč. Očekivano, zaspao je nakon 10-ak minuta. Jedino što mi je stigao reći je da je s njima zauvijek gotovo, da on zaslužuje bolje od nje. Puno puta sam to već čula, jedino nikada nije prihvatio da zaslužuje bolje.

Budim se oko 9 ujutro, a on i dalje krmi na kauču. Spremam doručak i kavu pa krećem pisati tekst za jedan portal za prijatelja. Ovaj otvara oči oko 11 i u tišini dolazi po šalicu hladne kave. Pije ju na eks, približi mi se, poljubi u čelu pa čvrsto zagrli. Kaže mi hvala i kako mu trebam. Ostatak dana ostaje kod mene dok ja radim svoje, jedino što je otišao u svoj stan je otuširati se. Razgovara s njom na mobitel, svađaju se i to ne prestaje.

Oko 14 mu govorim da mi je dosta i da više sve to ne želim slušati. U tom trenutku mi i izleti da naravno da ona nije dovoljno dobra za njega i da ni sam ne zna što mu je pred nosom. Bila sam već luda i očekivala sam da će na to samo otići, ali tek tada je krenuo razgovor. Pukla sam, znala sam da to nije pravi trenutak za ikakav razgovor, ali ništa mi nije bilo po volji i bilo je vrijeme da sve to izgovorim. Rekla sam mu da ne vidi da mi se sviđa već godinama, da ga ja tješim svaki put, da je ona prava rospija i da ga ne zaslužuje, da je previše dobar, ali blesav i tako dalje i tako dalje. On sjedi na kauču i bez riječi me promatra. Ustaje, dolazi do mene i pokušava me zagrliti. Odgurnem ga od sebe i govorim mu da nije fer. On se ponovno približi, a ovaj put mu dopustim. Spušta svoje čelo na moje pa mu osjetim dah. Srce mi brzo kuca i polako dišem dok on spušta svoje usne na moje. Nježno me ljubi, a ja se tresem dok mi srce ubrzava. Teško mi je i govorim mu kako ovo nije pametno. Kaže da zna da nije, ali me nastavlja ljubiti. Hvata me oko struka, a ja podižem ruke oko njegovog vrata. Ovo je toliko dobro. Spušta me na kauč i nastavlja ljubiti, a ja, iako znam koliko je ovo pogrešno jer pati, ne želim da prestane.

Dok me ljubi kreće me skidati, a ja mu dopuštam dok mu podižem majicu. Gotovo potpuno goli padamo na pod, smijemo se i nastavljamo ljubiti. Strastveno je i osjećam se kao da gorim iznutra. On se smješka cijelo vrijeme i ne prestaje me ljubiti, a ja čitava drhtim od njegovih dodira. Skida me do kraja i ljubi po tijelu, a onda krenemo voditi ljubav. Pomičemo se u ritmu, brzo pa polako, a cijelo vrijeme se gledamo i ljubimo. Ništa u tom trenutku ne postoji osim mene i njega.

Nakon što smo završili osjetim strašan sram. Osjećam se poniženo i kao da sam ja iskoristila njega i on mene. To mu i govorim, a on mi tada priznaje kako je i on ovo želio već jako dugo, ali nikada nije imao hrabrosti napraviti nešto u vezi toga. Nastavljamo tako pričati o nama pa mi govori koliko je u početku bio zaljubljen u mene i kako nikada nije želio biti udaljen od mene. Priznaje mi i da je znao da bi ja bila idealna za njega, ali nije želio uništiti prijateljstvo. Sve to prekida poziv od nje, na koji se on javlja. Svađa se nastavlja.

Ustajem, odlazim pod tuš i oblačim se, a onda mu govorim da neka zaključa za sobom i izlazim iz stana kod prijateljice. Trebam dodatno mišljenje o ovome.

S njom zaključujem koliko je sve ovo bilo krivo iako je bilo dobro i da je ovo bio baš krivi trenutak. On me zove par puta, ali ne javljam se. Stižem doma, a na vratima me dočeka post-it na kojem mi je napisao da dođem do njega kada se vratim, da me želi vidjeti. Kad sam ušla u stan sam ga nazvala, ali se nije javio. Odustajem. Ne čujemo se uopće više pa oko 23 sata odlazim spavati.

NEDJELJA

Danas bi popodne trebala provesti kod svojih, ali javili su mi da se brat prehladio pa je bolje da ne dolazim da i ja nešto ne bih pokupila. Omotam se u dekicu i zurim u mobitel koji ne zvoni.

Skuhala sam ručak i u međuvremenu čvrsto odlučila nastavak ove priče. On me zove oko 13 i pita me mogu li doći pa odlazim do njegovog stana. Dočekuje me pripremljen stol za dvoje, upaljene svjećice i naša glazba. Smijem se jer je jako sladak, a on dolazi do mene i ljubi me, ovaj put ne u čelo. Drhtim i uživam u njegovom poljupcu, to i pokazujem pa se ostajemo ljubiti neko vrijeme. Odmičem se od njega i shvatim da mu moram reći kako je ovo loša ideja, barem za sada.

Prije nego to krenem pričati, on mi objasni cijelu situaciju sa sada bivšom djevojkom. Govori i kako je to trebao odavno napraviti, ali nije bio dovoljno hrabar. Nakon što pojedemo ponovno me ljubi, dok ja skupljam hrabrosti, i sebe rastopljenu s poda, da mu kažem da ne želim ovo. Ne ovako.

Izgovaram to nakon pola sata i to jako naglo. Šokira se, ali mi dopušta da objasnim. Nakon što sam mu sve ispričala kaže mi kako razumije, da me ne može kriviti i da će me čekati koliko god želim. Grlim ga i ovaj put ja njega ljubim u čelo pa odlazim u svoj stan, ponovno pod dekicu.

Ova situacija samo je zaokružila moju cijelu priču. S kim god da sam bila, onaj kojeg želim pojavi se u potpuno krivo vrijeme ili je zauzet. A onda kada on želi mene, sve bude nekako pogrešno. Ako ništa, u svemu ovome naučila sam kako voljeti sebe, više od ostalih, a i kako biti fer sama prema sebi. Dok god postoji neki neugodan osjećaj, čak i negdje tamo u pozadini, znači da nešto ne štima. Upravo taj osjećaj sam odlučila slušati. Ne znam gdje ću završiti, niti s kime, hoće li to biti on ili netko drugi, ali znam da je sada najbolje vrijeme da radim na sebi i da prije svega naučim biti sama sa sobom.