ISPOVIJEST

Kako sam krenula na putovanje života i zbog pandemije pet mjeseci zapela u Aziji

Arijana Tkalčec iz Podravine piše nam kako je krenula na putovanje po Jugoistočnoj Aziji i zbog pandemije zaglavila u Vijetnamu

Arijana Tkalčec iz malog sela u Podravini i njezin dečko Matej Špan iz Slovenije početkom godine su se uputili na sedmomjesečno putovanje po Jugoistočnoj Aziji. Plan im je bio posjetiti Bali, Vijetnam, Kambodžu, Laos, Mijanmar i istočnu Javu te se vratiti u rujnu za vjenčanje Matejevog brata. Nakon toga planirali su ponovno nastaviti putovanje negdje drugdje. Međutim nakon mjesec dana na Baliju i samo dva tjedna u Vijetnamu, pandemija koronavirusa zavladala je cijelim svijetom i poremetila njihove planove. Za Super1 je ispričala svoju priču.

U VIJETNAMU SMO BILI SKORO PET MJESECI

Privatni album

Kako sam završila faks prošle godine, napokon sam slobodna putovati full-time. Dečko i ja odlučili smo se proputovati Jugoistočnom Azijom, međutim nakon mjesec dana na Baliju i dva tjedna u Vijetnamu poremetili su nam se planovi. Sada smo u Vijetnamu već gotovo pet mjeseci, a kako izgleda, bit ćemo još neko vrijeme. Ali ne žalimo se.

Vijetnam je i dalje zatvoren za dolazak turista i zbog toga je sada situacija ovdje toliko opuštena

Iako broj zaraženih sada ponovno raste, većina pravila vezanih uz koronu su popustila i ljudi su se vratili normalnom životu. Gotovo sve je otvoreno, osim nekih radnji i restorana koji ovise isključivo o turistima. Sve turističke atrakcije su otvorene i brojnim popustima za lokalce potiče se domaći turizam. Vijetnam je i dalje zatvoren za dolazak turista i zbog toga je sada situacija ovdje toliko opuštena.

SITUACIJA SE PROMIJENILA PREKO NOĆI

U prva dva tjedna putovanja po Vijetnamu prošli smo Ho Chi Minh, Mekong Deltu i Mui Ne. Situacija je bila stabilna i jedina čudna stvar bili su natpisi o koroni i dezinfekcijski gelovi na javnim mjestima. Uz to su nam na ulasku u Ratni muzej u Ho Chi Minhu mjerili temperaturu, ali i to je bilo više reda radi. U tom periodu Vijetnam nije imao niti jedan aktivan slučaj koronavirusa. Prije toga zabilježeno je 16 slučajeva, no svi su se uspješno oporavili. Naš plan bio je polako putovati od juga prema sjeveru Vijetnama. Kad smo stigli u gradić Mui Ne, situacija se počela mijenjati.

Prvih nekoliko dana atmosfera je bila tipična za morski gradić; sve je bilo otvoreno, puno turista, glazbe. No, nakon toga u našem hotelu pročitali smo obavijest kako je 17 kilometara od našeg mjesta potvrđen novi slučaj koronavirusa. Ubrzo je velik dio restorana zatvorio svoja vrata, a oni koji su radili imali su skraćeno radno vrijeme ili ograničen broj gostiju koje primaju. Na isti način reagirali su i neki hoteli. Situacija u Europi već je počela izmicati kontroli. U tom trenutku shvatili smo da će korona biti puno veći problem nego što smo to prvotno mislili.

Privatni album

Otići kući ili ostati u Vijetnamu?

Kada su države počele zatvarati granice i broj letova za Europu se počeo smanjivati, znali smo da je došao trenutak u kojem smo morali odlučiti hoćemo li ostati ili se vraćamo doma. 22. ožujka Vijetnam je zatvorio svoje granice za sve turiste i još uvijek se ne zna kada ih planiraju otvoriti. Sve se odvijalo toliko brzo i nije bilo lako donijeti odluku jer je postojalo previše faktora koje je trebalo razmotriti. No, vraćanje doma nije se činilo kao najsigurnija, ali ni najisplativija odluka u tom trenutku.

Zato smo odlučili ostati i zasada nismo požalili. Odabrali smo Da Nang kao grad u kojem želimo zaglaviti. Da Nang je obalni grad u Vijetnamu, a najpoznatiji je po jednoj od najljepših plaža na svijetu, My Khe plaži. Grad je popularna destinacija digitalnih nomada, pa smo znali da ćemo tamo imati sve potrebno kako bi što lakše podnijeli karantenu.

U ODABRANI GRAD STIGLI SMO U POSLJEDNJI TREN

U grad Da Nang stigli smo u gotovo posljednji trenutak; nekoliko sati prije nego su na snagu stupile mjere zatvaranja. Na željezničkoj postaji imali smo pomalo zastrašujući doček: policija u pratnji ljudi u plavim odijelima sa zaštitnim maskama. Jedan od njih držao je natpis na engleskom jeziku koji je uperio prema nama jer smo bili jedini turisti. Moram priznati da me je baš bilo strah kad sam vidjela tu scenu. Prva rečenica koju sam rekla bila je: “Što će nam napraviti?”. No, svi su bili i više nego korektni i ljubazni prema nama.

Bilo je jasno da su došli samo zbog nas jer su od svih putnika samo nas zadržali. Pregledali su nam dokumente jer im je jako bitan datum ulaska u državu. Svi koji su ušli sredinom ožujka, morali su u službenu karantenu. Ispunili smo formu s nekim osnovnim podacima: gdje smo bili u posljednjih 14 dana, jesmo li bili u kontaktu sa životinjama (na farmama ili tržnicama), jesmo li imali neke simptome i slično.

Morali smo dati broj mobitela i adresu na kojoj ostajemo te skinuti jednu aplikaciju na mobitel. Putem aplikacije morali smo stalno ažurirati podatke u slučaju da dođe do nekih promjena. Na taj način oni bi mogli brzo reagirati ako nam se pojave neki simptomi. U zadnji tren uspjeli smo rezervirati jedan smještaj u kojem smo ostali iduća dva mjeseca. Većina smještaja je prema naredbama Vlade već prestala uzimati nove turiste jer su tako željeli smanjiti bespotrebno kretanje ljudi. Zato smo prvo trebali provjeriti s policijom možemo li uopće doći u taj smještaj. Kako nismo bili u nijednom ugroženom području, nije bilo problema.

Kako je izgledala karantena u Vijetnamu?

Privatni album

Karantena odnosno mjere socijalnog distanciranja, kako su oni to nazivali, trajale su od 1. travnja do 26. travnja i u to vrijeme plaža je bila zatvorena, maske su bile obavezne, taksi prijevoz nije radio (samo skuteri i to u manjem broju), u našem gradu čak je i dostava hrane putem nekih aplikacija bila zabranjena, trebao se držati razmak prilikom primjerice šetnje i nisu bile dozvoljene velike grupe ljudi. Ljudi su i dalje imali pravo ići van na šetnju ili vježbanje, ali samo ako su se pridržavali svih navedenih pravila. Po gradu su bili policajci koji su nadzirali da se svi pridržavaju pravila. Nakon što je karantena službeno završila, sve radnje su se polako počele otvarati.

Vijetnamci su jako su aktivni u educiranju građana što raditi i kako se ponašati

Vijetnam se u medijima često spominje kao jedna od država koja se najuspješnije bori s virusom. Jedni su od rijetkih koji su uspjeli iskorijeniti virus u prvom valu. Jako su aktivni u educiranju građana što raditi i kako se ponašati. Čak su napravili i pjesmu sa spotom u kojem ljude educiraju o virusu i pravilnoj higijeni (posebno pranju ruku). Pjesma se redovito puštala na svim javnim mjestima i u trgovinama. Reagirali su brzo i odlučno sa svim mjerama i to se sada vidi na statistikama i činjenici da možemo bez straha putovati državom.

No, na nas je cijela ova situacija zapravo djelovala pozitivno. Naš plan bio je polako s putovanjima pokrenuti društvene mreže i blog, ali kako smo završili u karanteni cijeli proces se prilično ubrzao. Na Instagramu nas možete naći pod imenom @shipped_away i tamo redovito objavljujemo sve nove avanture i iskustva iz Vijetnama, a uskoro će krenuti i blogovi na web stranici. Na taj način kratili smo vrijeme u karanteni. Kako sam i sama po struci novinar, uživam u ovome i nakon karantene. Uz to smo malo i vježbali, išli na duge noćne šetnje, kuhali i slično. Cijela ova situacija zbližila nas je i s dosta drugih putnika koji su se našli u istoj situaciji.

Nastavili smo putovanje po Vijetnamu

Privatni album

Naš plan i u početku je bio da putujemo polako. Tako možemo najbolje upoznati kulturu i zemlju u kojoj se nalazimo, a i jeftinije je. Sada zbog cijele situacije putujemo još sporije. Jednostavno nema razloga da žurimo. Nakon karantene proveli smo još dodatnih mjesec dana u Da Nangu. Navikli smo se na život tamo, imali smo prijatelje, a i htjeli smo biti sigurni da je situacija s virusom pod kontrolom.

Grad je bio potpuno prazan i imali smo ga samo za samo za sebe – san snova

Nakon toga proveli smo predivna dva tjedna u Hoi Anu. Hoi An je mali šarmantni gradić koji je više puta proglašen jednim od najboljih i najromantičnijih gradova u Aziji i svijetu. Inače je krcat turistima, ali mi smo jedni od rijetkih koji smo imali priliku iskusiti ga na totalno drugačiji način. Grad je bio potpuno prazan i imali smo ga samo za samo za sebe – san snova! Lokalci su nam stalno naglašavali koliko smo sretni zbog tog. Uske uličice pune šarenih kuća, lanterne i cvijeće posvuda, rijeka koja teče sredinom grada i ljubazni lokalci koji su napokon mogli u miru prošetati gradom – malo je reći da smo uživali.

Osim toga posjetili smo i Hue koji je bio jedan od glavnih kraljevskih prijestolnica u prošlosti. U Ninh Binhu koji se često naziva Ha Long Bayom na kopnu proveli smo tri tjedna. Sada smo došli u glavni grad Hanoi i zaljubili smo se na prvi pogled. Grad za koji odmah mogu reći da ima dušu. I ovdje ćemo ostati neko vrijeme. To su sve lokacije na kojima ljudi provedu maksimalno tri dana, ali mi smo mogli produžiti naš ostanak i zaista uživati. Još moramo proputovati veliki dio Vijetnama, ali izgleda da ćemo ovdje biti neko vrijeme pa se ne žurimo previše.

VIZA NAM ISTIČE KRAJEM KOLOVOZA, ALI ĆEMO JU PRODUŽITI

Privatni album

Prilikom dolaska u Vijetnam već smo imali tromjesečnu vizu koju smo u svibnju produžili na još dodatna tri mjeseca. Ona ističe krajem kolovoza pa ćemo je vjerojatno još jednom produžiti, a što će biti nakon toga, vidjet ćemo.

Teško je reći s obzirom na to da se situacija mijenja iz dana u dan i više ništa nije sigurno. Zato ni ne planiramo previše unaprijed, već živimo dan po dan. Ovdje nam je zasada dobro, upoznali smo nove prijatelje s kojima se redovito družimo i čujemo, kvaliteta života nam je bolja nego u Hrvatskoj ili Sloveniji i ono najvažnije, radimo ono što najviše volimo – putujemo.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba