Nekad je nužno odabrati stranu
PRIČA

Hrvatski fotograf na Instagramu dijeli emotivne i ohrabrujuće priče roditelja LGBTIQ djece

FOTO: TMG Creative

#VolimTeBezAli Instagram je projekt hrvatskog fotografa Benjamina Strikea. Bavi se roditeljima LGBTIQ djece i njihovim prihvaćanjem

Fotograf i socijalni radnik Benjamin Strike ovih dana pokrenuo je jedan vrlo dojmljiv, emotivan, iskren i inspirativan projekt na Instagramu naziva #VolimTeBezAli. U fokus je postavio roditelje LGBTIQ djece koji su hrabro ispričali kako je izgledao njihov proces roditeljskog prihvaćanja. Benjamin je to sve skupa zabilježio kroz portrete, ali i iskreni dijalog s roditeljima. Sve je objavio i još uvijek periodično objavljuje na svom Instagram profilu, a nama je ispričao kako je zapravo došlo do stvaranja ovog zbilja dirljivog i potrebnog projekta s naglaskom na bezuvjetnu roditeljsku ljubav.

“Godinama sam bio moderator tribine Mame u MaMi koja je jednom na godinu okupljala roditelje LGBT djece, a koji su na tribini razgovarali o svojim iskustvima te sam zapravo spojio to iskustvo i svoju ljubav prema fotografiji. Pravi tren za ovaj projekt se trebao dogoditi već prije 19 godina, nakon prvog održanog Pridea u Zagrebu, no roditelji LGBT djece u Hrvatskoj već 20 godina gromoglasno šute o ovoj temi. Vrijeme je da se probude iz tog dvadesetogodišnjeg sna” prisjeća se Benjamin te dodaje kako je istovremeno razmišljao i kako treba napraviti neku novu seriju fotografija, a niti jedna mu nije bila toliko zanimljiva kao ova.

Benjamin Strike
Svjetlana Knežević

“Kada mi je pala na pamet ova ideja u trbuhu je proradio onaj divni lepršavi osjećaj koji se pojavi kada se u nekoga zaljubiš i znao sam da je to – to. Prvo sam fotografirao mamu svog najboljeg prijatelja jer sam do nje mogao najlakše doći. Poznavao sam preko tribine i neke roditelje koji su već javno govorili o ovoj temi pa sam im se javio. Neki su odmah bili za ideju, neke su nagovorila vlastita djeca kojima je bilo bitno da im mama ili tata sudjeluju u ovom projektu i pomognu nekom drugom, nekome je trebalo dodatno objašnjenje o čemu se tu točno radi. Generalno, roditelje koji su na fotkama nije trebalo dugo nagovarati, no ono što je bitno za istaknuti jest činjenica da se ja družim ponajviše s LGBT ekipom, a rijetko je čiji roditelj htio stati pred kamere” priča mi ovaj 33-godišnji fotograf te ističe kako je u Hrvatskoj ovo i dalje tabu tema.

Neki su odmah bili za ideju, neke su nagovorila vlastita djeca kojima je bilo bitno da im mama ili tata sudjeluju u ovom projektu i pomognu nekom drugom

Kaže mi kako se ljudi jednostavno boje reakcije okoline, reakcije ljudi na poslu, susjeda, no kaže da roditelji moraju biti svjesni da svojom šutnjom o ovoj temi staju na stranu opresora svoje vlastite djece, na stranu onih ljudi koji im svakodnevno zagorčavaju život.

“Prva obrana i prva vrata na koja će dijete kucati su ona (barem za većinu djece) roditeljskog doma. Zamislite koje posljedice na dijete ostavlja osuda vlastitih roditelja, dok ga, nakon što zatvori vrata obiteljskog doma, čeka borba protiv diskriminacije većine društva” ističe.

Cijeli ovaj proces za Zagrepčanina Benjamina bio je, kako mi priča, i svojevrsno terapeutsko iskustvo. “Piješ kavu s tim roditeljima i ne možeš vjerovati da takvi roditelji postoje.” Kaže mi kako mu se zbilja vratila vjera u neki bolji svijet. Ono što mu je pak bilo najteže jest to što je projekt vremenski vrlo zahtjevan. “Svašta se dogodi za godinu dana pa posustaneš. Trebao mi je vremenski odmak od nekih osam mjeseci da prihvatim fotografije takve kakve jesu i objavim ih na društvene mreže.”

Piješ kavu s tim roditeljima i ne možeš vjerovati da takvi roditelji postoje

Iako su u projektu #VolimTeBezAli većinom zastupljene majke, Benjamin kaže kako ima i nekoliko očeva. Razlog tome je, objašnjava, što živimo u patrijarhalnom društvu koje nam svima šteti, čak i onima kojima takav model primarno pogoduje i to se, između ostalog, vidi i u ovakvim situacijama. “Maskulinost je nešto na što se u našem društvu gleda kao na esencijalno, vječno, zapisano u ‘ljudsku prirodu’ muškarca, a ne kao na iskreirani društveni konstrukt koji se može promijeniti. Muškarci jednostavno nisu naučili prihvaćati i dopustiti si da budu emocionalni, podržavajući, za razliku od žena koje se na to potiču još od malena.”

I dok su djeca roditelja s fotografija ponosna na svoje roditelje i žive mnogo slobodnije i sretnije, problem su, smatra Benjamin, djeca roditelja koji nisu na fotografijama, djeca roditelja koji se boje okoline, susjeda, kolega. No, dodaje i kako su ti strahovi razumljivi. “Iste su strahove prošla i sama djeca, ali ako je taj strah od osude i potreba da se udovolji normama društva veći od ljubavi i volje za razumijevanjem vlastitog djeteta tada je potrebno promijeniti svoje prioritete” objašnjava.

Nakon outanja roditelji i djeca često o tome više ne razgovaraju već šute

Na moje pitanje općenitog osuđivanja od strane društva, Benjamin govori kako ga i dalje svakako ima, ali da je najbitnije naučiti nositi se s tim i okružiti se ljudima od kojih ćeš dobiti potporu. Osim toga, kaže i kako je bitno čitati, educirati se, ali i razgovarati sa svojim djetetom.

“Nakon outanja roditelji i djeca često o tome više ne razgovaraju već šute. Mislim da se s osudom svatko nosi na svoj način, no smatram da ne možeš živjeti život na način da zadovoljavaš druge. Zajednička točka kod svih ovih roditelja na fotografijama je ta što ih nije bilo briga što misli okolina, već su na prvo mjesto stavili sreću svog djeteta” priča mi mladi fotograf, ali otkriva kako njegova majka nije pristala biti dio projekta #VolimTeBezAli jer se još uvijek nalazi u onoj fazi “volim te, ali se nisam spremna aktivirati oko ove teme”, dok s ocem nije baš nešto povezan.

Gledajući pak cijeli projekt, otkriva mi kako zasad ima 10 sugovornika, ali i da kod svih primjećuje jedan zajednički obrazac. “Većina roditelja navela je za vrijeme ovog procesa kako su osjećali i još uvijek osjećaju strah od nasilja i diskriminacije društva prema njihovom djetetu. S druge strane, dosta ih je pozitivno pozdravilo činjenicu odlaska djece u inozemstvo jer će se oni tamo osjećati sigurnije, sretnije i slobodnije. Dosta je tu sličnosti, no najveća poveznica svih ovih roditelja je strah za svoje dijete” priča mi te otkriva i kako je u cijelom projektu zbilja bilo svega.

Većina roditelja navela je za vrijeme ovog procesa kako su osjećali i još uvijek osjećaju strah od nasilja i diskriminacije društva prema njihovom djetetu

Tako je jedan otac primjerice bio u publici kviza Tko želi biti milijunaš u kojem mu se kći outala cjelokupnoj naciji. Bilo je tu roditelja, nastavlja Benjamin, koji su svim svojim prijateljima nakon sinovog outanja poslali sms da dođu na Pride, majke kojoj se kći outala tako da je na muffine napisala da je lezbijka itd. No, dodaje kako ga se najviše dojmila činjenica da ti roditelji uz svoju djecu ponosno stoje.

Osim toga, Benjamina su se dojmile i pozitivne reakcije na priču #VolimTeBezAli koje ne prestaju pristizati sa svih strana. Kaže mi kako je cijeli projekt u jednom pozitivnom ozračju te da ne stigne ni pročitati sve poruke koje dobiva u inbox. “Ljudi lajkaju, sheraju, javljaju se i pružaju podršku. Bilo mi je jasno da će projekt sigurno odjeknuti, ali ovakav interes nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima.”

Pitam ga i koliko je ovaj projekt onda bitan za cijelu LGBT zajednicu, ali i društvo općenito. Kaže mi kako to ne može predvidjeti ni znati, ali da se nada da će ljudi vidjeti kako ovakve obitelji postoje, osvijestiti poteškoće s kojima se LGBT djeca i njihovi roditelji nose te koliko diskriminacija društva utječe na njihovu obiteljsku sreću i dinamiku. Ako ovim projektom promijeni razmišljanja barem jednog roditelja LGBT djeteta, koji će se po pitanju ove teme aktivirati, otići na Pride, razgovarati sa svojim djetetom, pričati sa svojim prijateljima i proširenom obitelji itd. Benjamin ističe kako je njegov posao onda ovdje obavljen. Kaže mi i kako generalno želi budućnost u kojoj će roditelji bez problema prihvatiti svoju djecu.

No, dodaje i kako u LGBT domeni i nije sve baš tako crno te da mora priznati da se LGBTIQ+ zajednica u zadnjih desetak godina jako razvila. Osnovani su brojni kolektivi koji se bave LGBTIQ+ temama i kulturom i to na razne načine – od plesa, draga (House of Flamingo, Vogue by Boris), Duginih obitelji, pa sve do feminističkih aktivističkih kolektiva kojima su i LGBTIQ+ teme u središnjem dijelu političkog djelovanja (fAKTIV) i duhovitih evenata kao Lezbijada koji organizira ženski DJ kolektiv Zbeletron.

Općenito, Benjamin je mišljenja kako je došlo do približavanja LGBTIQ+ zajednice s događajima i klubovima koji nisu isključivo LGBTIQ+. Dodaje da čak niti korona nije mogla zaustaviti pokušaje da se vidljivost poveća. Primjer je, podsjeća, nedavni Pride Ride koji je organizirala nova LGBTIQ inicijativa Ponosni Zagreb koja je u vrijeme pandemije vratila nadu i optimizam da je LGBTIQ aktivizam u Zagrebu još uvijek živ i zdrav!

Iako je svojim aktualnim projektom Benjamin probudio, ali i paralelno potaknuo mnoge na promišljanje o ovoj temi, pitam ga i što bi poručio svima onima koji se još nisu outali, a silno bi to željeli, no strahuju od mogućeg odbacivanja obitelji i okoline.

Ono što ja mogu reći jest da problemi koje nas muče, puno gore izgledaju u našoj glavi. Nije niti zdravo da tamo stoje i smatram da moraju van

“Nema tu nekog generalnog savjeta, svi smo mi drugačiji svi su roditelji drugačiji i osoba sama najbolje poznaje svoje roditelje. Ono što ja mogu reći jest da problemi koje nas muče, puno gore izgledaju u našoj glavi. Nije niti zdravo da tamo stoje i smatram da moraju van. Što se poruke roditeljima tiče, citirat ću jednog tatu kojeg sam fotkao, a koji je rekao; ‘Roditelji; ustanite, stanite uz svoju djecu te poručite ovom društvu jasno i glasno – Ja sam uz svoje dijete. Za djecu su prva linija uvijek roditelji i ako se djeca svojih roditelja boje, tada roditelji nisu obavili dobar posao u roditeljstvu. Glas roditelja čuje se dalje nego glas djece. Ako roditelji LGBT djece o ovoj tematici ne govore, naša će djeca još uvijek biti u istoj poziciji, gubit će svoje najbolje godine u strahu, a strah je jači od kazne same. Strah je užasan osjećaj.'”