Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

Hrvatski fotograf na Instagramu dijeli emotivne i ohrabrujuće priče roditelja LGBTIQ djece

#VolimTeBezAli Instagram je projekt hrvatskog fotografa Benjamina Strikea. Bavi se roditeljima LGBTIQ djece i njihovim prihvaćanjem

Fotograf i socijalni radnik Benjamin Strike ovih dana pokrenuo je jedan vrlo dojmljiv, emotivan, iskren i inspirativan projekt na Instagramu naziva #VolimTeBezAli. U fokus je postavio roditelje LGBTIQ djece koji su hrabro ispričali kako je izgledao njihov proces roditeljskog prihvaćanja. Benjamin je to sve skupa zabilježio kroz portrete, ali i iskreni dijalog s roditeljima. Sve je objavio i još uvijek periodično objavljuje na svom Instagram profilu, a nama je ispričao kako je zapravo došlo do stvaranja ovog zbilja dirljivog i potrebnog projekta s naglaskom na bezuvjetnu roditeljsku ljubav.

“Godinama sam bio moderator tribine Mame u MaMi koja je jednom na godinu okupljala roditelje LGBT djece, a koji su na tribini razgovarali o svojim iskustvima te sam zapravo spojio to iskustvo i svoju ljubav prema fotografiji. Pravi tren za ovaj projekt se trebao dogoditi već prije 19 godina, nakon prvog održanog Pridea u Zagrebu, no roditelji LGBT djece u Hrvatskoj već 20 godina gromoglasno šute o ovoj temi. Vrijeme je da se probude iz tog dvadesetogodišnjeg sna” prisjeća se Benjamin te dodaje kako je istovremeno razmišljao i kako treba napraviti neku novu seriju fotografija, a niti jedna mu nije bila toliko zanimljiva kao ova.

Benjamin Strike
Svjetlana Knežević

“Kada mi je pala na pamet ova ideja u trbuhu je proradio onaj divni lepršavi osjećaj koji se pojavi kada se u nekoga zaljubiš i znao sam da je to – to. Prvo sam fotografirao mamu svog najboljeg prijatelja jer sam do nje mogao najlakše doći. Poznavao sam preko tribine i neke roditelje koji su već javno govorili o ovoj temi pa sam im se javio. Neki su odmah bili za ideju, neke su nagovorila vlastita djeca kojima je bilo bitno da im mama ili tata sudjeluju u ovom projektu i pomognu nekom drugom, nekome je trebalo dodatno objašnjenje o čemu se tu točno radi. Generalno, roditelje koji su na fotkama nije trebalo dugo nagovarati, no ono što je bitno za istaknuti jest činjenica da se ja družim ponajviše s LGBT ekipom, a rijetko je čiji roditelj htio stati pred kamere” priča mi ovaj 33-godišnji fotograf te ističe kako je u Hrvatskoj ovo i dalje tabu tema.

Neki su odmah bili za ideju, neke su nagovorila vlastita djeca kojima je bilo bitno da im mama ili tata sudjeluju u ovom projektu i pomognu nekom drugom

Kaže mi kako se ljudi jednostavno boje reakcije okoline, reakcije ljudi na poslu, susjeda, no kaže da roditelji moraju biti svjesni da svojom šutnjom o ovoj temi staju na stranu opresora svoje vlastite djece, na stranu onih ljudi koji im svakodnevno zagorčavaju život.

View this post on Instagram

Prije godinu dana na pamet mi je pala ideja da fotografiram ponosne roditelje LGBTIQ djece te objavim njihove priče u nekom formatu (bilo virtualnom kroz Instagram stranicu, bilo kao izložbu). Ideja se čini pomalo običnom i neki bi se mogli zapitati zašto je isto potrebno 2020. godine, nakon održanih čak 19 Povorki ponosa, no svijetli primjeri javnog roditeljskog angažmana za prava svoje LBGTIQ djece su, čak i nakon gotovo 20 godina LGBT pokreta u Hrvatskoj, jako rijetki te se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Doslovno. Usprkos svemu, vrlo sam nadobudno krenuo u realizaciju ideje, (budući da sam godinama vodio tribinu Mame u MaMi koja je jednom godišnje i okupljala baš takve ponosne roditelje da s drugim roditeljima izmjenjuju svoja iskustva), po fotke sam išao svojim troškom i do Medulina, Zadra… fotke bi opalili u pet minuta, popili kavu i snimili intervju koji je za mene uvijek bio zabavno, dirljivo i terapeutsko iskustvo… no realizacija se pokazala težom nego što sam zamislio. Iako se družim najviše s LGBT ekipom, malo čiji je roditelj htio stati pred kamere i ispričati svoju priču o prihvaćanju vlastitog djeteta. Realizaciji se ispriječila i smrt jednog dečka čije sam roditelje trebao fotografirati te se sve nekako usporilo i odužilo, no na kraju sam uspio skupiti priče desetak roditelja. Trenutno sam u procesu preslagivanja života/kompjutera te sam čisteći sadržaj kako bih si oslobodio dodatne gigabajte naišao i na ove fotografije i transkripte razgovora te zaključio kako je baš šteta da ostanu ne objavljeni. Danas dijelim prvu fotku i prvi intervju s meni dragom @elakatic. Nadam se da će intervjui nekim kanalima dospjeti do barem nekog roditelja koji ne zna kako se nositi s outanjem svog djeteta. #volimtebezali

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

“Prva obrana i prva vrata na koja će dijete kucati su ona (barem za većinu djece) roditeljskog doma. Zamislite koje posljedice na dijete ostavlja osuda vlastitih roditelja, dok ga, nakon što zatvori vrata obiteljskog doma, čeka borba protiv diskriminacije većine društva” ističe.

Cijeli ovaj proces za Zagrepčanina Benjamina bio je, kako mi priča, i svojevrsno terapeutsko iskustvo. “Piješ kavu s tim roditeljima i ne možeš vjerovati da takvi roditelji postoje.” Kaže mi kako mu se zbilja vratila vjera u neki bolji svijet. Ono što mu je pak bilo najteže jest to što je projekt vremenski vrlo zahtjevan. “Svašta se dogodi za godinu dana pa posustaneš. Trebao mi je vremenski odmak od nekih osam mjeseci da prihvatim fotografije takve kakve jesu i objavim ih na društvene mreže.”

Piješ kavu s tim roditeljima i ne možeš vjerovati da takvi roditelji postoje

Iako su u projektu #VolimTeBezAli većinom zastupljene majke, Benjamin kaže kako ima i nekoliko očeva. Razlog tome je, objašnjava, što živimo u patrijarhalnom društvu koje nam svima šteti, čak i onima kojima takav model primarno pogoduje i to se, između ostalog, vidi i u ovakvim situacijama. “Maskulinost je nešto na što se u našem društvu gleda kao na esencijalno, vječno, zapisano u ‘ljudsku prirodu’ muškarca, a ne kao na iskreirani društveni konstrukt koji se može promijeniti. Muškarci jednostavno nisu naučili prihvaćati i dopustiti si da budu emocionalni, podržavajući, za razliku od žena koje se na to potiču još od malena.”

View this post on Instagram

Nastavljamo s #VolimTeBezAli. U Hrvatskoj i dalje, nakon 20 godina od početka LGBT pokreta ne postoji udruga kao što je PFLAG (Parents and Friends of Lesbians and Gays, tj. Roditelji i prijatelji lezbijki i gejeva). Potreba za ovakvom vrstom udruga svakako postoji, budući da se roditelji za pomoć javljaju postojećim LGBT udrugama u Hrvatskoj, no snažnijeg medijskog i aktivističkog angažmana roditelja do sada nije bilo. Dio razloga za ovakav razvoj situacije dao je novinar Goran Duhaček još 2015. godine, u odličnom članku "Zašto se u Hrvatskoj roditelji LGBT djece tako malo angažiraju za njihova prava?", a koji je objavljen na news portalu Crol. U članku se navodi kako se ovakvo stanje " temelji i na poremećenoj inverziji logike u kojoj je roditelj zakazao ako mu je dijete gej, a nije zakazao ako svoje gej dijete psihički zlostavlja, izbacuje iz kuće ili odbija bilo kakav angažman za poboljšanje LGBT prava i smanjenje homofobije u društvu. Poražavajuća je činjenica da su sva prava i poboljšanje položaja LGBT ljudi u hrvatskom društvu izborili većinom mladi LGBT ljudi, uz pomoć svojih heteroseksualnih prijatelja… dok su roditelji u većini pustili vlastitu djecu da se sami suočavaju s najgorim oblicima nasilja i homofobije, ponekad i sami pridonoseći svemu onome što život njihove djece zagorčava, otežava a u nekim slučajevima i uništava". Cilj #VolimTeBezAli projekta je čuti priče što više roditelja te pokazati da isti imaju lice i ime kako bi se ukazalo da svijetlih primjera roditeljskog aktivizma svakako ima, samo je isti zastupljen na mikrorazinama. Danas je na redu Dorijana. ❤️

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

I dok su djeca roditelja s fotografija ponosna na svoje roditelje i žive mnogo slobodnije i sretnije, problem su, smatra Benjamin, djeca roditelja koji nisu na fotografijama, djeca roditelja koji se boje okoline, susjeda, kolega. No, dodaje i kako su ti strahovi razumljivi. “Iste su strahove prošla i sama djeca, ali ako je taj strah od osude i potreba da se udovolji normama društva veći od ljubavi i volje za razumijevanjem vlastitog djeteta tada je potrebno promijeniti svoje prioritete” objašnjava.

Nakon outanja roditelji i djeca često o tome više ne razgovaraju već šute

Na moje pitanje općenitog osuđivanja od strane društva, Benjamin govori kako ga i dalje svakako ima, ali da je najbitnije naučiti nositi se s tim i okružiti se ljudima od kojih ćeš dobiti potporu. Osim toga, kaže i kako je bitno čitati, educirati se, ali i razgovarati sa svojim djetetom.

“Nakon outanja roditelji i djeca često o tome više ne razgovaraju već šute. Mislim da se s osudom svatko nosi na svoj način, no smatram da ne možeš živjeti život na način da zadovoljavaš druge. Zajednička točka kod svih ovih roditelja na fotografijama je ta što ih nije bilo briga što misli okolina, već su na prvo mjesto stavili sreću svog djeteta” priča mi mladi fotograf, ali otkriva kako njegova majka nije pristala biti dio projekta #VolimTeBezAli jer se još uvijek nalazi u onoj fazi “volim te, ali se nisam spremna aktivirati oko ove teme”, dok s ocem nije baš nešto povezan.

View this post on Instagram

#VolimTeBezAli br 4. Danas saznajte kako su divni mama i tata Mikić reagirali na sinovo outanje. ☺️ Disclaimer: Prije godinu dana na pamet mi je pala ideja da fotografiram ponosne roditelje LGBTIQ djece te objavim njihove priče u nekom formatu (bilo virtualnom kroz Instagram stranicu, bilo kao izložbu). Ideja se čini pomalo običnom i neki bi se mogli zapitati zašto je isto potrebno 2020. godine, nakon održanih čak 19 Povorki ponosa, no svijetli primjeri javnog roditeljskog angažmana za prava svoje LBGTIQ djece su, čak i nakon gotovo 20 godina LGBT pokreta u Hrvatskoj, jako rijetki te se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Doslovno. Cilj #VolimTeBezAli projekta je čuti priče što više roditelja te pokazati da isti imaju lice i ime kako bi se ukazalo da svijetlih primjera roditeljskog aktivizma svakako ima, samo je isti zastupljen na mikrorazinama.

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

Gledajući pak cijeli projekt, otkriva mi kako zasad ima 10 sugovornika, ali i da kod svih primjećuje jedan zajednički obrazac. “Većina roditelja navela je za vrijeme ovog procesa kako su osjećali i još uvijek osjećaju strah od nasilja i diskriminacije društva prema njihovom djetetu. S druge strane, dosta ih je pozitivno pozdravilo činjenicu odlaska djece u inozemstvo jer će se oni tamo osjećati sigurnije, sretnije i slobodnije. Dosta je tu sličnosti, no najveća poveznica svih ovih roditelja je strah za svoje dijete” priča mi te otkriva i kako je u cijelom projektu zbilja bilo svega.

Većina roditelja navela je za vrijeme ovog procesa kako su osjećali i još uvijek osjećaju strah od nasilja i diskriminacije društva prema njihovom djetetu

Tako je jedan otac primjerice bio u publici kviza Tko želi biti milijunaš u kojem mu se kći outala cjelokupnoj naciji. Bilo je tu roditelja, nastavlja Benjamin, koji su svim svojim prijateljima nakon sinovog outanja poslali sms da dođu na Pride, majke kojoj se kći outala tako da je na muffine napisala da je lezbijka itd. No, dodaje kako ga se najviše dojmila činjenica da ti roditelji uz svoju djecu ponosno stoje.

Osim toga, Benjamina su se dojmile i pozitivne reakcije na priču #VolimTeBezAli koje ne prestaju pristizati sa svih strana. Kaže mi kako je cijeli projekt u jednom pozitivnom ozračju te da ne stigne ni pročitati sve poruke koje dobiva u inbox. “Ljudi lajkaju, sheraju, javljaju se i pružaju podršku. Bilo mi je jasno da će projekt sigurno odjeknuti, ali ovakav interes nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima.”

View this post on Instagram

#VolimTeBezAli br. 3. Prije godinu dana na pamet mi je pala ideja da fotografiram ponosne roditelje LGBTIQ djece te objavim njihove priče u nekom formatu (bilo virtualnom kroz Instagram stranicu, bilo kao izložbu). Ideja se čini pomalo običnom i neki bi se mogli zapitati zašto je isto potrebno 2020. godine, nakon održanih čak 19 Povorki ponosa, no svijetli primjeri javnog roditeljskog angažmana za prava svoje LBGTIQ djece su, čak i nakon gotovo 20 godina LGBT pokreta u Hrvatskoj, jako rijetki te se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Doslovno. Danas pročitajte treći intervju jako kul gospođe Snježane. Nadam se da će vam biti zabavno i inspirativno čitati u istoj mjeri u kojoj je meni bilo razgovarati s ovom (u najboljem smislu te riječi) "strašnom ženom". ☺️

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

Pitam ga i koliko je ovaj projekt onda bitan za cijelu LGBT zajednicu, ali i društvo općenito. Kaže mi kako to ne može predvidjeti ni znati, ali da se nada da će ljudi vidjeti kako ovakve obitelji postoje, osvijestiti poteškoće s kojima se LGBT djeca i njihovi roditelji nose te koliko diskriminacija društva utječe na njihovu obiteljsku sreću i dinamiku. Ako ovim projektom promijeni razmišljanja barem jednog roditelja LGBT djeteta, koji će se po pitanju ove teme aktivirati, otići na Pride, razgovarati sa svojim djetetom, pričati sa svojim prijateljima i proširenom obitelji itd. Benjamin ističe kako je njegov posao onda ovdje obavljen. Kaže mi i kako generalno želi budućnost u kojoj će roditelji bez problema prihvatiti svoju djecu.

No, dodaje i kako u LGBT domeni i nije sve baš tako crno te da mora priznati da se LGBTIQ+ zajednica u zadnjih desetak godina jako razvila. Osnovani su brojni kolektivi koji se bave LGBTIQ+ temama i kulturom i to na razne načine – od plesa, draga (House of Flamingo, Vogue by Boris), Duginih obitelji, pa sve do feminističkih aktivističkih kolektiva kojima su i LGBTIQ+ teme u središnjem dijelu političkog djelovanja (fAKTIV) i duhovitih evenata kao Lezbijada koji organizira ženski DJ kolektiv Zbeletron.

View this post on Instagram

Ne znam kako opisati Nikicu, osim da je zastrašujuć u najboljem smislu te riječi. Nikica je otac koji je svojoj kćeri Mimi bio gost u publici za vrijeme njenog gostovanja u kvizu "Tko želi biti milijunaš", a u kojem se ona javno outala i ja sam znao da jednostavno moram imati i njegovu fotku i priču. Njegov mail sam dobio od Mime, koja mi je bila profesorica pri Centru za ženske studije te je Nikica na isti taj mail odgovorio u roku odmah i prvo smo se dugo dopisivali o temi. U jednoj mail prepisci napisao mi je "zabavno je, ali mi se čini da si ti prvi u Hrvatskoj koji je konačno shvatio (nije čak zanemarivo reći – u LGBT zajednici) da se roditelji puno dalje čuju". U ovaj je projekt imao više vjere nego ja sam (što doduše nije baš čudno jer meni uvijek nedostaje vjere u sebe), bio je jako podržavajuć i kao pravi veliki idealist, smatrao je (i smatra još uvijek) kako će ovaj projekt daleko odjeknuti i ja mu se za podršku ne mogu dovoljno zahvaliti. PS: Nikica, umjesto riječi outanje, koristi riječ outiranje, a za koju ja smatram da je jako simpatična i puno bolja nego originalna riječ. 🙂 Uživajte uz Nikicu i Mimu. #VolimTeBezAli br 5.

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

Općenito, Benjamin je mišljenja kako je došlo do približavanja LGBTIQ+ zajednice s događajima i klubovima koji nisu isključivo LGBTIQ+. Dodaje da čak niti korona nije mogla zaustaviti pokušaje da se vidljivost poveća. Primjer je, podsjeća, nedavni Pride Ride koji je organizirala nova LGBTIQ inicijativa Ponosni Zagreb koja je u vrijeme pandemije vratila nadu i optimizam da je LGBTIQ aktivizam u Zagrebu još uvijek živ i zdrav!

Iako je svojim aktualnim projektom Benjamin probudio, ali i paralelno potaknuo mnoge na promišljanje o ovoj temi, pitam ga i što bi poručio svima onima koji se još nisu outali, a silno bi to željeli, no strahuju od mogućeg odbacivanja obitelji i okoline.

Ono što ja mogu reći jest da problemi koje nas muče, puno gore izgledaju u našoj glavi. Nije niti zdravo da tamo stoje i smatram da moraju van

“Nema tu nekog generalnog savjeta, svi smo mi drugačiji svi su roditelji drugačiji i osoba sama najbolje poznaje svoje roditelje. Ono što ja mogu reći jest da problemi koje nas muče, puno gore izgledaju u našoj glavi. Nije niti zdravo da tamo stoje i smatram da moraju van. Što se poruke roditeljima tiče, citirat ću jednog tatu kojeg sam fotkao, a koji je rekao; ‘Roditelji; ustanite, stanite uz svoju djecu te poručite ovom društvu jasno i glasno – Ja sam uz svoje dijete. Za djecu su prva linija uvijek roditelji i ako se djeca svojih roditelja boje, tada roditelji nisu obavili dobar posao u roditeljstvu. Glas roditelja čuje se dalje nego glas djece. Ako roditelji LGBT djece o ovoj tematici ne govore, naša će djeca još uvijek biti u istoj poziciji, gubit će svoje najbolje godine u strahu, a strah je jači od kazne same. Strah je užasan osjećaj.'”

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba