Google naočale pomažu autističnoj djeci da prepoznaju emocije kod drugih, kažu znanstvenici
Djeca s autizmom često ne prepoznaju emocije na licima drugih ljudi, no uz pomoć Google naočala to bi se moglo promijeniti
Znanstvenici i su razvili posebnu tehnologiju zasnovanu na Googleovom softveru koja može pomoći djeci rođenoj s autizmom da prepoznaju tuđe emocije. Prilikom upotrebe Google naočala njihove socijalne vještine su se poboljšale jer su na taj način uspjeli razumjeti tuđe emocije.
Naime, djeca s poremećajem u razvoju često ne prepoznaju osnovne emocije na tuđim licima, što im otežava društvenu interakciju i razvijanje prijateljstava. Istraživači su koristili internetski povezane naočale, koje uključuju mali zaslon postavljenu na glavu iznad desne strane oko nositelja na kojem se prikazuju obavijesti.
Istraživači su spojili Google naočale sa softverom pametnih telefona koji je dizajniran za čitanje izraza lica koji ih uspoređuje s bazom fotografija lica. Program šalje tekstualne poruke koji se pojavljuju ispred oka nositelja te ga obaviještava o emocijama druge osobe s kojom komunicira u stvarnom vremenu. Odnosno, djeca s autizmom primaju signale o izrazima lica, kao što je tuga, sreća, ljutnja, gnušanje, iznenađenje, strah, neutralnost i prezir.
Projekt, poznat kao Superpower Glass, podučavao je djecu da prepoznaju emocije na ljudskim licima. Istraživanje je proveo Medicinski fakultet Sveučilišta Stanford.
Nakon samo jednog do tri mjeseca redovite upotrebe, roditelji su izjavili kako su djeca s autizmom više uspostavljala kontakt očima, te se oblik autizma koji su imali smanjio, odnosno oni koji su imali teži oblik nakon nošenja ovih naočala postao je umjeren.
Promjene na bolje već nakon tjedan dana
Pilot projekt proveden je na 14 obitelji s djecom od tri do 17 godina i to s klinički potvrđenom dijagnozom autizma. Djeca su testirala naočale prosječno 10 tjedana. Prije studije, devetogodišnji Alex, nije mogao mogao uspostavti kontakt očima s drugim ljudima, no samo nakon tjedan dana nošenja ovih naočala, Alex je počeo shvaćati da se na licima ljudi mogu čitati emocije.
“Rekao mi je, ‘mama, mogu čitati misli’. Moje srce je bilo ogromno. Voljela bih da i drugi roditelji mogu to isto doživjeti”, rekla je Donji Cullenbine.
Izvanredni profesor pedijatrije i biomedicinske znanosti doktor Dennis Wall rekao je kako bi ovo moglo doprinjeti liječenje osoba s autizmom, te da su početni rezultati obećavajući. Osobito je djelotvorna terapija kod početnog stadija autizma, ali mnoga djeca se ne liječe dovoljno brzo da bi imala maksimalnu korist.
“Jedini način da se riješi problem je stvoriti pouzdane, kućne tretmane. To je stvarno važna nezadovoljena potreba”, rekao je Wall.