Glumica Anđela Ramljak se vratila iz Stuttgarta i nalazi se u propisanoj izolaciji. Pisala nam je
Poznata glumica Anđela Ramljak se krajem prošlog tjedna vratila iz Njemačke gdje je boravila i radila na projektima u sklopu Europskog ansambla. Ovaj projekt je zamišljen kao platforma za propitivanje europskog identiteta, a u njega su uključena tri kazališta, Zagrebačko kazalište mladih iz Zagreba, Državno kazalište Stuttgart i Nowy Teatr iz Varšave, a svi zajedno rade na tri predstave u kojima će, nadamo se, uskoro moći uživati publika u sva tri grada.
Anđela je u Stuttgart otišla početkom ove godine, a svoje najmilije je trebala ponovno vidjeti upravo ovih dana, no umjesto da s njima uživa, glumica se nalazi u samoizolaciji. Anđela je s nama podijelila kako je putovala iz Njemačke do Zagreba, kako provodi vrijeme u izolaciji i što općenito misli o cijeloj situaciji u svijetu. U ovom trenutku Hrvatska broji 65 slučajeva zaraženih i pet oporavljenih.
Njemačka je velika država, ja mogu samo svjedočiti atmosferi iz Stuttgarta od kuda sam došla. Do petka 13. ožujka do kada sam bila tamo, grad je bio poprilično smiren. Iako su zatvorili sva kazališta i ostale javne ustanove koje okupljaju velik broj ljudi, nije se osjećala panika u zraku. Ljudi su i dalje normalno šetali gradom, boravili na suncu, dućani nisu bili opustošeni, tek rijetko bi se vidjela koja maska na licu. U kazalištu su se glumci pozdravljali laktovima, a ne rukovanjem, što iz zezancije što iz predostrožnosti. Ne znam kako je sada, ali do prije četiri dana bili su prilično oprezni i skulirani.
Prvi let, koji mi je bio već odavno bukiran, je bio otkazan 7 dana prije polaska, tako da sam dobila zamjenski na planirani datum. Letjela sam Stuttgart-München-Zagreb. Provjera u Njemačkoj nije bilo. Procedura je uslijedila tek na zagrebačkom aerodromu. S obzirom na to da je Hrvatska baš taj dan kada sam dolazila proglasila Njemačku zemljom 2. kategorije, morala sam ispuniti dva formulara i stati u red kako bih dobila papir na kojem je propisana samoizolacija na 14 dana i broj telefona na koji se moram javiti. Čekala sam oko dva sata, stala sam u sretni red, ostali su čekali i po pet sati.
U formularu, koji sam morala popuniti, pitaju jeste li imali neke znakove simptoma, što ja nisam imala. Ali neovisno o tome, samoizolacija je nužna kako bi se vidjelo hoće li se pojaviti unutar tih dva tjedna. Svaki dan moram mjeriti temperaturu, ako se pojave ikakvi simptomi, moram se telefonom javiti doktorici koja mi je dodijeljena.
Ja sam danas četvrti dan u izolaciji. Na vrijeme sam se pripremila u glavi da ovo nije zatvor, nego vrijeme koje mogu iskoristiti za sebe na sve moguće načine koje želim. Izbivala sam dva mjeseca iz Hrvatske i dobro mi je došao prvi dan da se uopće naviknem na ovaj stan i činjenicu da sam u Zagrebu. Doživjela sam dva prekrasna i intenzivna mjeseca na projektu na koji sam jako ponosna, i dobro će mi doći ova samoća da sredim dojmove. Da promislim o nekim stvarima o kojima inače ne stignem. Čitam knjigu, slušam glazbu, vježbam.
To je najosjetljiviji dio samoizolacije za mene nedostatak fizičkih aktivnosti kao što su šetnja, trčanje i vožnja biciklom. Na to sam navikla jer nisam sjedalački ni kućni tip. Ali idem vidjeti što je sve moguće učiniti iz stana. Sretna sam što imam balkon, što je okrenut prema jugu i što se vani budi proljeće i priroda. Hranu i potrepštine mi donose pred vrata prijatelji, mama i tata, malo se popričamo kroz zatvorena vrata, novosti, kako je tko. Kada odu, otvorim vrata i unesem stvari. To je najčudniji dio cijele priče. Nema me dva mjeseca, zaželjela sam se svojih najmilijih, pa onda ovako kroz vrata. Zamišljam samo kako je bilo rastavljenim obiteljima u Berlinu kada su podigli zid.
Priroda je nemilosrdna kada smo mi nemilosrdni prema njoj. Ovo je trenutak da se izoliramo figurativno rečeno i da vidimo sami sa sobom gdje smo i gdje možemo biti. Daleko od panike, straha, drame i traume, i pitati se što je moguće i što mogu kao pojedinac učiniti da ovaj svijet bude još bolje mjesto. Osjetljivi smo i fragilni mi ljudi, priroda i Zemlja nam stalno to poručuje.
Kako možemo s njom surađivati? Kako možemo promijeniti svijest? Države zatvaraju svoje granice. Kako mi možemo razbiti granice među nama i biti zajedno više nego ikada prije? Sada, ne od ponedjeljka, ne od 1. siječnja, sada. Bez diskriminacije, bez mržnje, rasizma, nadmetanja, optuživanja. Bez isključivanja. Milijarde ljudi ujedinjeni, ne u panici, nego u promjeni svijesti. U teškim trenutcima, uvijek se vidi koliko je solidarnosti među nama. Svjedočili smo poplavama, požarima i potresima, i to je nešto što ljude poveže i ujedini. Kako možemo biti povezani kada su idealni uvjeti i kako možemo zahtijevati još više sreće za sebe, za sve oko sebe i za održivu Zemlju.