Ekološka anksioznost je stvarna, a sve više žena zbog nje odlučuje ne imati djecu
Ekološka anksioznost je anksioznost koja se javlja zbog straha od klimatskih promjena i učestalija je nego što mislimo
Klimatske promjene više nisu nešto što možemo ignorirati. Požari, uragani, topljenje polarnog leda i osjetno više temperature naša su svakodnevica, a izvještaj koji je prošle godine objavio UN pokazuje da bi koraljni grebeni mogli izumrijeti do 2040., dok bi se količine hrane drastično mogle smanjiti, a požari u divljini povećati.
Puno ljudi zbog toga osjeća pritisak i potrebu da promijeni situaciju u svijetu što i nije tako jednostavno kad primjerice predsjednik SAD-a ne vjeruje u klimatske promjene. Tu dolazi do ekološke anksioznosti.
ŠTO JE EKOLOŠKA ANKSIOZNOST
Ekološka anksioznost, rekla je psihologinja Honey Langcaster James za Bustle, je stanje povećane anksioznosti zbog klimatskih promjena. Javlja se u dva slučaja, a to je kod brige od mogućih ekoloških katastrofa ili nakon što ste preživjeli jednu, te općenita briga jer ne možemo sami zaustaviti klimatske promjene.
Kao i kod drugih oblika anksioznosti, i kod ove su simptomi, kaže Langcaster James, povećana razina stresa, napadaji panike, opsesivno razmišljanje, nesanica i gubitak apetita.
Zanimljivo je spomenuti i da se upravo zbog toga razvio cijeli pokret nazvan Birthstrike, a on okuplja žene koje su odlučile ne imati djecu zbog klimatskih promjena. Razlog tomu je činjenica da rađanjem djece raste i naš ugljični otisak, ali i strah od toga da će djecu donijeti na pregrijani planet na kojem ponestaje hrane i vode, a ekološke katastrofe su sve učestalije.
KAKO SE BORITI PROTIV TOG STANJA
Da, važno je informirati se kako možemo pomoći da se globalno zatopljenje zaustavi i činiti sve što je u našoj moći da ga spriječimo, ali treba biti oprezan. Mediji su vješti u pumpanju naslova i sadržaja koji može izazvati dodatnu anksioznost umjesto da nas informira o tome kako možemo pomoći sebi i planetu. Zato i njih i društvene mreže treba konzumirati umjereno i s razumijevanjem.
Osim toga, kao i u svemu, treba krenuti od sebe. Bicikliranje do posla, razdvajanje otpada i izbjegavanje plastične ambalaže u bilo kojem obliku pomaže da se osjećamo bolje i tako pridonesemo zaštiti okoliša. No, oni koji osjećaju tešku ekološku anksioznost trebali bi potražiti stručnu pomoć, kaže Langcaster James.