Do 31. rođendana imala sam već 16 godina radnog iskustva, a onda sam okrenula novi list i kupila šumu

Ivona Ercegović odlučila je svoje snove ostvariti u šumi na Rastokama

Koliko ste puta pomislili kako bi bilo dobro dati otkaz i pokrenuti vlastiti posao? Koliko ste puta pomislili kako bi bilo dobro dati otkaz i pobjeći u šumu? Ja i više nego jednom, a u tim mislima sam si uglavnom vizualizirala Tibet. Ivona Ercegović, 31-godišnjakinja iz Dubrovnika godinama je vizualizirala, a onda i krenula u realizaciju svog bijega iz grada. Dugo je maštala o tome kako imati vlastiti projekt i nakon gomile ideja koje su joj kroz vrijeme padale na pamet, kućice na stablu bile su njezin konačni san. Našle smo se jedno jutro na Britancu i ispričala mi je kako ga planira realizirati.

OD ČIŠĆENJA HOTELA DO TURISTIČKOG PRATITELJA AMERIČKIM TVRTKAMA

Znate one ljude koji vas svojom energijom zavedu otprilike u tri sekunde i razgovorom inspiriraju i instantno napune energijom? To je meni napravila Ivona baš kada sam pomislila da sam posljednjih dana na minimumu s energijom. Topla, draga i vrlo otvorena Ivona odmah mi je počela pričati o sebi, točnije poslovima koje je sve radila posljednjih 16 godina. Da, dobro ste pročitali, Ivona radi od svoje 15. godine jer su joj, kako kaže, roditelji davnih dana usadili ideju da ako nešto želiš, onda za to moraš i raditi. Mudrome dosta.

“Nema posla koji nisam radila, moj prvi posao bio je na benzinskoj crpki gdje sam prala stakla, po Dubrovniku sam radila razne sezonske poslove, od čišćenja hotela, konobarenja i rada na šanku, prodavanja suvenira, organiziranja evenata i pisanja PR članaka, ma nema poslova koje nisam radila. Evo, jedino nisam u pekari radila, jako se znojim pa to baš i nije dobro mjesto za mene. Radeći sve te poslove shvatila sam i razvila sam osjećaj prema novcu, bila sam svjesna koliko ga je ponekad teško zaraditi, a prije šest godina dobila sam posao kao turistički pratitelj za američke tvrtke.”

Život se odvija dok sam ja u autobusu, prijatelji me zovu na tulum, a ja negdje na putu

Tada iz Dubrovnika seli u Zagreb i danas kaže da živi život koji bi svatko poželio. “Zimu provodim u Zagrebu, preko sezone radim, a ako u sezoni poželim odmor, preskočim jednu turu i odmaram mjesec dana na moru, milina.”

Posao turističkog pratitelja uključuje vođenje tura, Amerikance vodi po Balkanu i dodaje kako je to jako lijep posao, ako voliš ljude, povijest, zemljopis i dobru spizu, ali s druge strane je jako stresan. “Velika je tu odgovornost, pa ja s njima provodim po cijele dane. Primjerice, ako spavaju u autobusu, ja promatram promet, pratim hoćemo li stići na vrijeme na neku zadanu lokaciju.” Kaže kako mnogi misle da je ovaj posao genijalan, jer zapravo putuješ i fino jedeš te spavaš u hotelima, ali ti nisi doma. “Život se odvija dok sam ja u autobusu, prijatelji me zovu na tulum, a ja negdje na putu. I tako stalno.” Ture su nekad znale trajati i po 22 dana, a sada u ovoj tvrtki radi do 10 dana. “To je ipak nešto lakše, pogotovo kad radiš s velikim grupama ljudi kojih zna biti i po 40.”

KAKO SAM ODLUČILA KUPITI 45 TISUĆA KVADRATA ZEMLJE

“Ideja o šumi je vječno u meni. Obožavam stabla, ona su mi najdraža na svijetu jer ti jednostavno daju sve, to je nešto najbolje što nam je svemir dao. Stvaraju hlad, pružaju ti mjesto za igru, zaklon su životinjicama i daju ti zrak na kraju krajeva.” Stabla obožava otkad je bila mala i gradila kućice na stablu, te je oduvijek voljela promatrati svijet iz neke druge perspektive. “Sjećam se jedne zahtjevne ture s koje sam se vratila kući i svojoj najboljoj prijateljici počela kukati kako ne želim više raditi ovaj posao, a ona me mrtva hladna pogledala i rekla mi: A zašto ne bi gradila kućice na stablu?” U tom trenutku je sama sebi rekla kako će upravo to i činiti.

Cijeli projekt sam nazvala Three elements. Voda, zemlja i zrak, svaka kućica imat će svoju priču i jedino što nedostaje tim elementima je vatra. A ona je u ljudima

Igrom slučaja je prijateljičin stric prodavao zemlju kraj Rastoka i Ivona je hladno kupila 45 tisuća kvadrata. Investicija je to koju nije bilo nemoguće platiti, ali kad je počela zbrajati troškove dovođenja struje i vode, cifra je počela znatno rasti. Skrola po mobitelu, pokazuje mi je to impozantno zdanje i objašnjava gdje je što zamislila. Uzbuđena sam kao malo dijete i istovremeno joj se u sebi divim što se sama odlučila za ovako hrabar potez. To joj kasnije i govorim na glas. Odluka je pala na gradnju jedne velike kuće koja će biti njezina, ali ujedno i recepcija te mjesto za druženje i tri kućice na stablu. Sve ostalo u okolici nalazi se na dohvat ruke; dućan, restorani, kupalište, ukratko sve što je potrebno za nesmetani odmor.

“Ovo je kompletno moja investicija, tu je novac koji sam ja štedjela više od 10 godina. Roditelji su mi velika podrška, imaju puno iskustva, sagradili su tri kuće te se nadizali kredita u životu i sigurno će mi malo i financijski pomoći, ali u pravilu je sve to moj san.” Sestra koja već sedam godina radi kao stjuardesa u Emiratima, jednim dijelom će sigurno sudjelovati, ona je više talentirana za kreativni dio, završava Ivona.

“Ja bih sigurno tamo živjela tamo na početku, a cijeli projekt sam nazvala Three elements. Voda, zemlja i zrak, svaka kućica imat će svoju priču i jedino što nedostaje tim elementima je vatra. A to sam ja, ja smatram da je u meni vatra tj. u ljudima. Jer ovo sve bez ljudskog čimbenika ne može naprijed.” Projekt će se početi graditi u 2020. godini, kaže Ivona da je to baš neka dobra brojka za revoluciju. “To je sve u mojoj glavi izgrađeno, samo birokracija baš to ne dozvoljava. Trebala nam je godina dana samo za definiciju glavnog projekta.” Ok, dodaje da je i ona malo prevrtljiva u zahtjevima, ali sve skupa je evo sada na dobrom putu da koncem iduće godine imamo novo mjesto za bijeg iz grada.

KUĆICE ĆE IZNAJMLJIVATI, ALI I DAVATI NA ONIMA KOJIMA JE TO NAJPOTREBNIJE

“Meni je bitno da se to sve izgradi. Jer jednom kad imaš svoj prostor možeš ga nuditi za vjenčanja, rođendane, zabave, rastave, ali i onima kojima je to najpotrebnije.” Tu dolazimo do još jedne ideje koju Ivona planira realizirati, a ta je taj prostor ponuditi onima kojima je najpotrebnije. “Dovoljno dugo sam u turizmu i vidim što on radi od ljudi. Oni postaju gramzivi i ne znaju stati, ne znaju kada je dovoljno. Iz godine u godinu kvaliteta pada, a cijene rastu i nije bitno što restorani nude loše španjolske lignje iz 2017. godine.” Stoga Ivona ima neki malo drugačiji cilj, a taj je svoje izgrađeno dobro unovčiti, ali i podijeliti onima koji nemaju mogućnost otići negdje. “Ja bih voljela nekome promijeniti život na bolje, nekome ponuditi utočište za ozdravljenje.” Baš nedavno bila je na razgovoru s tri udruge koje pomažu ženama oboljelim od raka i predložila im da njihove članice dođu kada su kućice prazne. “Ja bi ih ugostila, napravila im doručak, pa to je najmanje što bih mogla napraviti za njih i nadam se realizirati tu ideju.”

Užasno sam empatična i toliko me pogađaju tužne sudbine ljudi da se često rasplačem zbog drugih

Kad bi nekoga nadahnula da promijeni svoj stil poslovanja, kaže kako bi bila jako sretna. “Ljudi jednostavno ne znaju kada je dovoljno i samo grabe. Možda se to dogodi i meni, možda će i meni stalno nedostajati 50 tisuća za bazen ili nešto drugo što bih voljela ondje imati, ali to ne znači da treba zaboraviti na ljude.” Za svoju majku kaže kako je odigrala veliku ulogu tijekom života boreći se za pravdu, što je prenijela i na Ivonu. “Užasno sam empatična i toliko me pogađaju tužne sudbine ljudi da se često rasplačem zbog drugih.”

KUĆA U ŠUMI I ŽIVOT U SREĆI

“Ovaj posao koji radim, radim već šest godina i zapravo stalno, punih 16 godina radim nešto za druge, a tako malo za sebe. Kad imam slobodno vrijeme, uvijek želim prvo zuriti u TV i za početak šutjeti, s obzirom na to da se moj posao u većem dijelu sastoji od pričanja, ali svejedno to nije dovoljno za rad na sebi, onaj pravi.” Priznaje mi da ovaj projekt radi prvenstveno za druge, ali velikim dijelom i za sebe i svoj mir.

“Ja i dalje jako volim ljude i nisam postala ogorčena u svojoj 31. godini te ovaj posao planiram raditi još godinu dana. Više od toga jednostavno ne bi bilo dobro za mene, jer sam od samog početka znala da će to biti samo jedan korak do ostvarenja sna kojem težim.” Zaključuje kako bi željela punu kuću ljudi i već sada zna gdje će iduće godine provesti Božić. Ja sam impresionirana i jedva čekam posjetiti je u nešto prirodnijem okruženju i na njezinom terenu.