POPULARNA KULTURA

Deset godina bez Amy Winehouse i što možemo naučiti iz njenog slučaja

A koliko ste dugo vi plakali nakon smrti omiljene britanske glazbenice Amy Winehouse?

Danas je deseta obljetnica njezine smrti, a ja još uvijek nisam iscrpila složeni emocionalni svijet njezinih dvaju albuma, i mislim da nikada ni neću. Amy Winehouse jedna je od onih glazbenica čiji utjecaj ne jenjava niti jedno čitavo desetljeće nakon njezine preuranjene smrti, a njezina se slava često nepravedno pripisuje takozvanom (i poprilično morbidnom) Klubu 27.

Iako se Amy ondje pridružila ostalim glazbenim genijima poput Janis Joplin i Kurta Cobaina koji su preminuli u dobi od samo 27 godina, smatram kako je pretpostavka da je isključivo pripadnost zloglasnome Klubu ono što uspomenu na nju održava na životu pretjerana i smiješna.

Pjevačica Amy Winehouse na festivalu Lollapalooza, Chicago, Illinois, 2007. 
Foto: Roger Kisby/Getty Images via AFP

Osebujan talent i eklektična osobnost

Amy je bila talent kakav se pronalazi rijetko, osebujne i pomalo eklektične osobnosti, glasa koji je emocionalno napajao jednu čitavu generaciju svojim drskim, ali istovremeno i nježnim stihovima o životu ispunjenom ovisnostima, počevši od one o ljubavi prema nedoličnim muškarcima pa sve do ovisnosti o alkoholu koja ju je naposljetku stajala i života.

Teško mi je pisati o Amy iz neke daleke, neutralne pozicije, ona je za mene puno više od svojih pet Grammyja i daleko više od svoje borbe s ovisnostima. Tears Dry On Their Own zauvijek će ostati himna mojih srednjoškolskih prekida, a dan kada sam saznala da je mrtva (prije točno deset godina) zauvijek će biti dan na koji sam popušila svoju prvu kutiju cigareta.

Cvijeće, fotografije i poruke ostavljene su nekoliko dana nakon njezine preuranjene smrti ispred njezina doma u Londonu, 2011. 
Foto: Ben Stansall/AFP

Ne znam zašto me njezina smrt toliko pogodila, možda zato što je Amy bila outcast poput svih tinejdžera, ali ona vrsta otpadnika koja je toliko autentična i svojeglava da uspijeva preživjeti među popularnim klincima. Nažalost, sada kada retrospektivno promatram njezin život i karijeru shvaćam koliko je Amy bila oblikovana i kontekstom društva u kojem je odrastala, a zatim pokušavala preživjeti kao umjetnica.

Borba s ovisnošću i nemilosrdnom tabloidnom kulturom

2000-e su bile nemilosrdne prema ženama (a posljedično i prema oblinama). Bilo je to razdoblje koje je ekstremnu mršavost uzdizalo do te razine da je imati anoreksiju u medijima predstavljeno gotovo kao nešto društveno prihvatljivo i poželjno. Paparazzi kultura dosegnula je svoj vrhunac, tabloidi su svakodnevno body shameali poznate žene diljem svijeta, upirući prst u njihovo salo, celulit i gaćice. Bilo je teško preživjeti u takvom svijetu, mnoge su se mlade djevojke i žene slomile pod pritiskom, uključujući i Amy.

Amy Winehouse i njezin zaručnik Blake Fielder-Civil, 2007. 
Foto: Michael Buckner/Getty Images via AFP

Ne bih željela toliko ulaziti u detalje njezine borbe s ovisnošću i poremećajima prehrane (preporučujem svima da pogledaju genijalni dokumentarac Amy, čak i ako nisu obožavatelji ove ekscentrične glazbenice), koliko bih željela naglasiti kako bismo uvijek trebali kritički pristupati svim aktualnim trendovima te na vrijeme znati prepoznati okrutnost prema ženama, ali i drugim članovima zajednice.

Ne smijemo bježati ni od vlastite odgovornosti jer smo često upravo mi oni koji kupujemo i potičemo površnu kulturu senzacionalizma koja je do (ruba) smrti dovela brojne žene i muškarce diljem svijeta. Amy nije jedina, nedavno sam pisala i o princezi Diani koja je također život izgubila zbog nemilosrdne tabloidne kulture.

Amy Winehouse na Virgin Festivalu, 2007. 
Foto: Scott Gries/Getty Images via AFP

Voluminozna kosa, gusti eyeliner i tetovaže

No iako je danas 10. obljetnica njezine smrti, ipak bih se željela njezina nasljeđa prisjetiti u nešto pozitivnijem ozračju, počevši od njezina prepoznatljivog eyelinera.

Debeo, gust i blago zaobljen prema gore, ovaj sam oblik pokušavala postići čitavu srednju školu svojom jeftinom crnom olovkom za oči iz lokalne drogerije. Pogađate, poprilično neuspješno. U moju obranu, tada još uvijek nije bilo YouTube tutorijala.

Amy i njezin prepoznatljivi eyeliner, 2009. 
Foto: Ben Stansall/AFP

Osim eyelinera, Amy je poznata i po svom pirsingu koji je izdaleka izgledao poput madeža i po svojoj bujnoj voluminoznoj kosi za koju je njezin frizer, navodno, inspiraciju pronašao među izvođačicama grupe The Ronettes.

Do kraja je ostala vjerna i svom rockabilly stilu koji je kasnije nadogradila crvenim ružem, tetovažama i ružama u kosi.

Gusti eyeliner, voluminozna kosa, tetovaže i crvene ruže u kosi, 2007. 
Foto: Vince Bucci/Getty Images via AFP

We only said goodbye with words…

I naravno, uspomena na njezinu glazbu, dva genijalna albuma, Frank i Back To Black, kojima ćemo se zauvijek vraćati – i mi na čije je živote Amy izvršila neposredan utjecaj dok smo odrastali, ali i nove generacije koje u njezinoj glazbi prepoznaju onu emocionalnu dubinu i originalnost koja ih je i učinila instantnim klasicima.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba