Courtney i Jen nerazdvojne su još od 'Prijatelja'. Pitale smo nekoliko cura tko su njima najbolje prijateljice

Jedan od najvažnijih dijelova života naši su prijatelji, a bez nekih ne bismo nikako mogli. Bez onih najboljih, koje svi imamo, a nekoliko cura nam je opisalo svoje

Možemo imati stotine prijatelja i poznanika u životu, ali neke prijateljice ipak ostaju od početka do kraja. Tako smo nedavno naišle na informaciju kako su dvije najpoznatije prijateljice, Jennnifer Aniston i Courtney Cox i dalje u odličnim odnosima. Snimanje poznate serije ‘Prijatelji’ počelo je početkom 90-ih, kao i njihovo prijateljstvo, a one se, eto, druže još uvijek. I to intenzivno, baš kako se druže najbolje prijateljice.

U međuvremenu su Courney i Jennifer prošle mnogo toga u životu, od rastava braka, proslava rođendana, poslovnih uspjeha i padova, ali su i dalje kroz sve to uspjele održati svoje prijateljstvo i biti jedna drugoj podrška u najboljim, ali i najgorim trenucima.

Mnogi razlozi dugogodišnjih prijateljstava

Neovisno o tome koliko prijateljica imate, zasigurno postoji ona jedna bez koje vaš život ne bi bio isti. Pitale smo par djevojaka da nam ispričaju malo o svojoj najboljoj prijateljici , kažu razlog zašto im je baš ona najbolja i da nam pošalju slike njihovog druženja. Ovo su nam rekle.

Lucija, Petra i Anja

“Trenutno nemam baš neku naj, naj, frendicu, ali imam dvije koje su mi kao sestre. S jednom, Petrom, se družim od prvog dana faksa – tri godine, a s Anjom od druge godine faksa intenzivno. Obje su mi jako važne zbog iskrenosti i činjenice da su uz obitelj već tri godine osobe kojima prvima kažem važne stvari u životu, tražim savjete oko intimnih stvari koje se nikog drugog ne tiču, veselim se njihovim uspjesima kao svojim i uvijek smo tu jedna za drugu.

Njih dvije se ne druže međusobno, ali meni su jednako važne. Ne svađamo se ali smo jako zaštitnički nastrojene jedna za drugu što mi je simpa i daje sigurnost u nekim ozbiljnim situacijama. Ali naravno – osim ozbiljnosti, sa svakom je prisutno zezanje i humor po našoj mjeri. Obožavam trenutke kad s nekom od njih plačem od smijeha – a to se dogodi svaki put kad ih vidim.”

Katarina i Ivona

“Svoju najbolju prijateljicu znam od kad znam za sebe. Imam puno jako dobrih ljudi u svom životu i odličnih prijateljica, ali ni jedna nije kao moja Ivona. Smatram ju svojom sestrom i ne mislim da postoji išta što bi nas moglo razdvojiti. Družimo se već preko 20 godina, ona zna sve o meni, svaku moju tajnu i sve informacije radi kojih mi je možda neugodno, ali isto je i kod nje. Ko klinke smo dijelile robu, radimo to i dalje, stvarno se ponašamo kao da smo sestre. Uvijek je tu za mene i premda smo u tinejdžerskim danima imale neki period u kojem se nismo previše družile, sve smo to nadoknadile. Volim to što je uvijek za akciju, puna energije, ali i najbolje rame za plakanje.”

Nikolina i Sandra

“Moja najbolja prijateljica zove se Sandra. Znamo se od prvog razreda osnovne škole, što će reći već nekih 23 godine. Zbližile smo se u 4. razredu osnovne i od tada smo nerazdvojne. Odrasle smo skupa, pisale domaće zadaće skupa, svadile se, pričale o dečkima, bile jedna drugoj psihoterapeut kada je to bilo potrebno i u suštini – bile tu uvijek jedna za drugu kada nam je to bilo potrebno. I iako smo ona i ja izrasle u potpuno drugačije osobe (ja sam više spontani kreativac, a ona promišljeni intelektualac s unaprijed stočenim planovima za budućnost), to nikad nije umanjilo jačinu našeg prijateljstva.

Možda se zbog razlika u karakteru ne razumijemo uvijek baš 150 posto po pitanju životnih odluka, ali se neizmjerno cijenimo i volimo te poštujemo međusobne razlike. I unatoč tome je upravo ona osoba čiji savjet i mišljenje cijenim najviše, jer me ona zna u dušu i znam da će uvijek biti tu za mene. Ona trenutno iščekuje svoje prvo dijete s mužem, ja pak i dalje kontempliram kako da pokorim i proputujem svijet. Moja glava je ponekad u oblacima, njezina stopala pak čvrsto na zemlji – i upravo zato mislim da naše prijateljstvo funkcionira tolike godine – jer nadopunjujemo i razumijemo jedna drugu.”

Lucija i Petra

“Prijateljice smo 18 godina i za svaki period zajedničkog života imam razlog zašto je najbolja. Sa 6 je imala bolje Barbie lutke od mene, sa 8 je znala bolje matematiku od mene, sa 14 je imala bolje fotke na fejsu, sa 18 je znala ludovati više od mene, a trenutno zna više voljeti i osjećati nego ja. Nekako mislim da je moja super polovica koja balansira ono što meni nekada nedostaje. Osim matematike, to mi nije uspjela prenijeti.”

Nikolina i Marina

“Ima ona jedna ‘svatko ima svoju Marinu’ rečenica iz serije Vratiće se rode. Ne znam ima li ju stvarno svatko, ali ja svoju Marinu imam već više od 24 godine. Spojila nas je najbizarnija situacija na svijetu, koja ti je u toj dobi djetinjstva valjda najveća stvar na svijetu, otkrile smo zajedno neki mali izvor vode iz zida ispred zgrade. Od tad do danas smo prošle blizine, daljine, kilometre i pola kontinenta udaljenosti, razgovore preko telefonskih govornica studentskog doma, nekoliko godina cimerstva, suze, smijeh, slomljena srca, jednu svadbu na kojoj je jedna od nas bila mladenka a druga kuma, puno malih ali bome i velikih trenutaka. Mislim da je naša tajna uspjeha ta što u svemu tome nikad nismo jedna drugoj bile teret. Mogli su proći dani ili čak tjedni da se ne uspijemo konkretnije uhvatiti, nikad ni jedna strana nije prigovorila zbog toga.

Mogli su proći tjedni i mjeseci da se ne vidimo, a opet smo u svakom trenutku znale da je ona druga tek jedan poziv udaljena ako zatreba. Povjerenje i sloboda su po meni ključ sretnog prijateljstva, kao i ključ sreće u svakom odnosu. Na tome se onda gradi sve ostalo što sam ja sa svojom Marinom uspjela izgraditi… Ljubav bez kraja, razumijevanje uvijek i svugdje, dovršavanje rečenica jedna drugoj i sporazumijevanje pogledima. Naravno da uvijek i svugdje ima razilaženja, pa tako ni nas dvije nismo baš u svemu preslika jedna druge, ali to gotovo nikad ne dovede do konflikta, jer jednostavno mi nismo te osobe. Pamtim u našem odnosu jednu konkretniju svađu koja se vrlo brzo pretvorila u zajedničke suze uz rečenice ‘kako smo glupe što se svađamo’ i ”a bih, realno, umrla bez tebe’. Što je, nerijetko vjerujem, i istina.”