Bivši me pozvao na kavu i to mi se činilo kao sasvim dobra ideja. Iznenadilo me njegovo ponašanje

Svakog tjedna Super1 vam donosi anonimni seks dnevnik. U ovotjednom izdanju imamo priču 26-godišnje novinarke

UTORAK

Stižem s posla, sjedim pred TV-om i vidim da sam dobila već treću poruku od bivšeg. Počeli smo se ponovno dopisivati prije nekoliko dana, a ja i dalje nisam sigurna što da mislim o tome. Ponekad mi i nedostaje, nekoliko puta sam ga gotovo nazvala, ali prije par mjeseci kao da sam se pomirila s time da trebam ići dalje. No, sada se sve vratilo i potpuno me zbunilo. Jučer smo se čuli i zaključili kako bi bilo dobro da možda odemo na kavu, da malo porazgovaramo o svim stvarima koje su se dogodile od kad smo prekinuli. Nisam sigurna je li to dobra ideja pa pokušavam održavati ovu vezu što dalje od sebe. Barem za sada.

Radim večeru i čekam da cimerica dođe doma. Ispričat ću joj sve, do sada joj nisam još ništa ni spomenula, ali skužila je kako se smješkam u mobitel zadnjih dana.

Nakon što je stigla taman mi dolazi još jedna poruka pa na njeno pitanje tko mi ju šalje, sve joj ispričam. Bivši i ja smo bili zajedno gotovo pet godina, ali jednostavno to više nije išlo. Nedostajalo je vatre i strasti, a ja tako više nisam htjela. I dalje smo ostali prijatelji, ja sam imala nekog nakon njega, a i on nakon mene. Sada je prošlo tri godine nakon prekida i eto, komunikacija se ponovno rodila. Ona mi govori kako kava uopće ne zvuči kao loša ideja, ako ništa, barem da se toga riješim i prestanem razmišljati ‘što ako?’.

Odgovaram mu na poruke uz neku glupu izliku i kažem mu da bi mogli na kavu sutra. Brzo reagira i potvrđuje. Nalazimo se u njegovom kvartu, tako mogu prije otići ako ću trebati. Dogovaramo se u 17, taman odmah nakon posla.

SRIJEDA

Sanjala sam ga. Ponovno. Očito je danas dan u kojem ću cijelo vrijeme misliti na njega dok se ne nađemo. Iznimno sam nervozna i osjećam se kao da se prvi put nalazim s njim. Tek ujutro mi pada na pamet da niti ne znam što ću obući, kako da izgledam, zašto idem direktno s posla? Što mi je ovo trebalo? Borim se sama sa sobom i jedva se tjeram da ustanem iz kreveta. No, ustajem, tuširam se i spremam za posao.

Izmijenimo dvije poruke u cijelom danu, samo potvrđujemo gdje i kada se nalazimo. On se prvi javio, dobro je. Nervoza me ubija cijeli dan, razdražljiva sam i čak sam se na poslu uspjela porječkati s kolegicom. Razmišljam o tome da otkažem, ali se uspijem natjerati da ne odustanem od dogovora. Odlučim otići s posla mrvicu ranije da se presvučem i osvježim.

Stižem doma, spremam se brzinski pa uletavam u taksi. Izlazim gotovo ispred kafića i vidim njega kako tamo sjedi. Stigao je prije mene, užas. Samo kratak pogled prema njemu vrati mi toliko sjećanja i osjećaja. Prođu me trnci jer sam već malo i zaboravila kako mu lice izgleda uživo, a i koliko sam ga voljela samo gledati. Visok je, snažan i tamne kose koja mu lagano pada preko ušiju. Siva kratka majica ocrtava mu jaka ramena, a vidim i kako mu viri nova tetovaža blizu vrata. Nevjerojatno je seksi, zašto nije bio takav dok smo bili zajedno? Ili je?

Dolazim prema njemu, a on me primijetio čim sam izašla iz taksija. Pogledao me od glave do pete i osjetim kako mu je lagano nelagodno jer, kao ni ja, ne zna kako da se ponaša. Dolazim mu blizu, a on ustaje da me pozdravi. Zagrli me, jako nespretno, a ja mu u tom trenutku osjetim miris. Prožmu me svi osjećaji odjednom, kao da se sve samo odjednom vratilo. Bila je loša ideja sjesti u njegov kvart jer su mi sjećanja samo krenula. Sjednemo i krenemo u regularnom tonu s pitanjima kako smo i što se događalo u životu ovih godina. Nakon par minuta prisjetimo se ljudi koji su nam prije bili u životu i krenemo razgovarati o njima i čime se oni sada bave. Naravno, krenemo se i smijati, zezati, ali i referirati na neke stare događaje koji su daleko, daleko iza nas. Bilo nam je lijepo, u jednom trenutku to čak i zaključimo. Popijemo kavu pa naručimo vino, barem ja, on pivo, i ostajemo do negdje 20 sati. Jedva se natjeram da ustanem i odem. Dok smo sjedili jedan preko puta drugoga čitavo vrijeme sam ga kriomice promatrala. Njegove ruke, lice, pune usne, duge trepavice..prste kojima me dodirivao, prsta koja sam grebala, struk oko kojeg sam nebrojeno puta omotala noge. Trgnem se, jedva i osjetim kako mi postaje blago neugodno i vruće jer ne znam kako da se ponašam.

Pozdravimo se i svatko ode u svom smjeru, a ja odlučim ići javnim prijevozom kako bi što dulje bila sama. Stižem u stan i pričam sve cimerici koja ludi i govori mi nebuloze kako ćemo nas dvoje ponovno biti zajedno. Da, ne znam baš. Šaljem mu poruku prije spavanja kako sam uživala danas, on odgovara u roku par minuta. Tu razgovor završava pa odlazim spavati. Želim ga sanjati.

ČETVRTAK

Odlazim na posao pomalo loše volje jer ga nisam sanjala sinoć. Imala sam neke glupe snove i ničega se ne sjećam. Na poslu dan prolazi kao baš svaki drugi, a nekoliko puta dobijem komentar da se čini kao da sam jako dobre volje. Pa, i jesam. Nisam sigurna ima li to veze s njim, ali nije mi važno. Ne razmišljam previše o njemu, ali ipak svako malo pogledam na mobitel da vidim je li se možda javio. S obzirom na to da to inače ne čini, šaljem mu poruku kako me jedna naša zajednička prijateljica pozvala na proslavu zaruka. Odgovara mi kako je zvala i njega pa to malo komentiramo jer nam je smiješno. Ne govori mi ide li i on, pa ga to pitam. Ispada kako ćemo sutra oboje biti tamo, dosta zanimljivo. Smješkam se u ekran mobitela dok me kolegica promatra pa brzo prestanem.

Nisam mislila ići na tu proslavu, ali sada moram. Nakon posla odlazim kupiti haljinu i nakon samo pola sata traženja pronađem crvenu slip haljinu koja se lagano spušta u dekolteu, pristojno, a seksi. Ako se i on stvarno pojavi želim mu dati do znanja koliko dobro mogu izgledati.

Stižem doma, spremam sve što trebam, pa umjesto da sjedam pred računalo ili TV, spuštam se ispod kreveta i izvlačim jednu staru kutiju. To je naša kutija, s našim uspomenama. Nailazim na karte od kina, kazališta, adrenalinskih parkova, vrećicu duhana koji je pušio, poklopac prvog parfema koji mi je poklonio.. Ni sama ne znam kako da reagiram na sve ovo, ali drago mi je prisjetiti se svega, njega, nas. Spremam to jer shvatim da sam počela previše maštati. Brzo odlazim spavati, ne čujemo se više.

PETAK

Dan na poslu mi prolazi nevjerojatno sporo, kao da vrijeme zna da želim da stigne večer. Nakon posla trčim doma, spremam se i već je 18 sati. Ide i moja cimerica, srećom, pa zajedno odlazimo do prijateljice doma. Sada živi sa zaručnikom u njenom ogromnom stanu. Naravno da im se sve savršeno posložilo, zato mi se niti nije dalo ići. No, dobro, realno, ne idem zbog nje.

Nabadam u visokim petama i dolazim do stana. Nervozna sam, jako. Ulazimo i pozdravljamo sve poznate, ali njega nema. Prolazi tako još sat vremena, a njemu ni traga. Razmišljam da ću mu se javiti i otvaram njegove poruke. Upravo u tom trenutku netko me pokuša poškakljati po rebrima. Kako nisam škakljiva okrenem se uz riječi kako nisam škakljiva i vidim njega koji mi govori kako je znao da ću to reći. Nasmijem se od uha do uha, a on me pregleda cijelu. Ostane malo bez riječi. To! Takvu sam reakciju i htjela dobiti. Laska mi i pita me imam li piće. Cimerica nas ostavlja nakon par minuta, a mi se prebacujemo na terasu i razgovaramo. Ponovno, o svemu. Komentiramo ljude oko nas jer mnoge poznajemo iz starijih dana. Pričamo o tome kako su nam se životi promijenili, a onda, niotkuda, dodirne mi ruku. Desna ruka mi je naslonjena na naslon fotelje na terasi, a on mi je s te strane. Samo se približio i stavio svoj dlan na moj i nastavio pričati što je već pričao. Netremice pogledam prema našim rukama i shvatim da imam osjećaj kao da sam se rastopila. Ne postoji razum u mojoj glavi više, ništa, samo njegov dodir koji je tako topao, nježan, poznat. Njegov mali dodir koji mi nije dosta.

Nasmijem se, zavodnički i pogledam ga. Prestane pričati pa provedemo nekoliko sekundi samo se gledajući u oči. Nasmijem se, ponovno, a on se, dok izgovara ‘ma baš me briga’ približava i poljubi me. Brzo se odmakne, samo par centimetara, a ja ostajem bez riječi. Osjećam njegov vruć dah, taj poznati dodir usana, taj poznat i predivan osjećaj sigurnosti. Usne su mu tako ukusne. Primam ga rukom za kragnu i povlačim nazad k sebi. Ljubi me i smješka se, a ja uživam u svakom njegovom dodiru. Lagano privlači ruke k mom struku, a ja ga dodirujem po rukama. Ljubi me dok se lagano tresem i ne vjerujem da se ovo događa. Odmičem se od njega tek par centimetara, a on u ruke obujmi moje lice i samo me gleda. Daje mi komplimente i govori kako ne vjeruje da se ovo događa. Znam kako mu je.

Malo se odvojimo i tek tada shvatimo što se događa i gdje smo. Pogledamo oko sebe, nitko nas nije baš doživio, super. Zamolim ga da nam otiđe uzeti nešto za popiti, a on se vraća s bocom. Zapalimo cigarete i idućih 10 minuta šutimo. Nakon par minuta pogleda u mom smjeru i oboje prasnemo u smijeh. Jesmo se mi to upravo ljubili? Šutimo i dalje, a on me pita uz smijeh jesam li za da odemo do njega. Udarim ga po ruci u šali, pa nije normalan. No, čim sam ga ponovno dodirnula to mi se čini kao fenomenalna ideja. Tražim cimericu, govorim joj da idem, a ona mi se smije i govori kako je ovo očekivala.

Sjedamo u taksi i odmah se počnemo ljubiti. Prisjećamo se kako je to izgledalo i prije, uvijek smo se voljeli ljubiti u taksiju. Dok se ljubimo dodiruje me rukama po ramenima pa mi lagano spusti naramenicu. Govorim mu kako ćemo to ostaviti za kasnije. Ljubi me, grize, siše usnu, a ja samo želim još. Teško mi je prisjetiti se sada zašto sam ikada otišla od njega, a i iskreno, briga me. Jedva dolazimo odjeveni do stana, on nespretno otključava vrata dok se ljubimo pa se odmah dovlačimo do spavaće. Ovdje sve i dalje izgleda isto kao i prije tri godine.

Guram ga na krevet i podižem haljinu. Plazim lagano prema njemu dok me on jedva čeka. Otkopčavam mu traperice, a on počinje tako da mi spušta naramenice. Okrećem se na drugu stranu, a on mi spušta haljinu. Ostavlja me samo u crnim tanga gaćicama s čipkom. Pogleda me cijelu i samo kaže kako je bio lud prije. Krene me mahnito ljubiti po grudima, trbuhu, struku, sve to dok me rukama i prstima dodiruje po unutarnjoj strani bedara. Osjećam kako sam počela stenjati, onako tiho, a to ga samo još više pali. Odmičem se od njega i skidam mu košulju pa napokon vidim sve nove tetovaže koje je napravio od kad nismo zajedno. Odlično mu stoje, baš je prokleto seksi. Pokušavam mu svući traperice pa se za to pobrine sam, a ja vidim kako je spreman i veseo. Ne prestaje me dodirivati cijelu, govori mi kako me ne želi nikada više pustiti. Govorim mu da neka šuti, da nije sada vrijeme za to pa se ljubimo, mazimo, grizemo, a onda se odmakne od mene. Pali YouTube i pušta našu seks pjesmu, da imali smo seks pjesmu, i pogleda me znakovito. Samo se nasmijem i pozovem ga da mi dođe.

Skida mi gaćice pa me krene maziti prstima. Spušta se na koljena. Ljubi me i liže taman tamo gdje je inače rub gaćica, a ja se cijela tresem od ugode. Želim da me mazi, da me ljubi tamo, želim ga osjetiti. Govorim mu to dok ga diram po snažnim leđima i dok prstima prolazim po njegovim tetovažama. Spušta jezik i pogodi pravo mjesto. Tresem se, stenjem i postajem sve glasnija što ga pali. Skida se i on. Gledam ga i razmišljam samo kako mi je nedostajao. Približava mi se i dolazi u položaj, u samo nekoliko sekundi ponovno smo na starom mjestu, samo on i ja. Ljubi me dok se pomičemo u ritmu i dok mi pruža takav užitak koji nisam osjetila tako dugo. Naježim se, vrućina iz mene izbija i samo ne želim da ikada prestane. Ne prestajemo, okrećemo se na drugu stranu, mijenjamo uloge i položaje. Želim ga svakako, a ni on se mene ne može zasititi. Osjećam njegov miris, čujem njegovo srce i osjećam kako diše skupa sa mnom. Osjećam toliko toga, taj užitak dok se pokreće baš, ali baš onako kako ja želim. Točno zna sve.

Ne prestajemo se valjati po krevetu još par sati, mazimo se, ljubimo, smijemo, pričamo o nekim starim vremenima koja su toliko daleko iza nas. Nakon što smo malo odmorili, krene me ponovno ljubiti po trbuhu i lizati. Tresem se od užitka, i dalje, svaki njegov dodir je pravi i svaki njegov dodir me tjera da izađem iz vlastitog uma. Doživljavam vrhunac užitka, a tek oko 4 ujutro zaspimo, zagrljeni.

SUBOTA

Budim se u njegovoj sobi. Nakon toliko vremena, nakon svega, ta soba i dalje izgleda isto. Sve police i dalje imaju gotovo iste stvari na njima, jedino nedostaju slike nas, kao i naše uspomene. Sve ostalo je i dalje na svom, starom mjestu. Krevet je i dalje jednako položen, čak ima i istu posteljinu, a ono što me najviše vratilo je miris njega, njegovog doma, mjesta koje sam prije vidjela kao vlastiti dom.

Okrenut mi je leđima pa to odlučim iskoristiti da se izvučem do kupaone. Osvježim se i vratim, a on me dočeka budan i spreman za iduću rundu. Kako sam bila samo u njegovom ogrtaču, skidam ga, bacam na fotelju pored i sjedam mu u krilo. Spreman je za mene odmah, a i ja imam snage za nastavak. Tako mi dobro paše, njegovo tijelo, svaki dio njega. Uzdišem dok uživamo pa preuzmem kormilo. Pokrećem se u svom ritmu, baš onom koji mi treba sada, onom koji meni najbolje odgovara. Kada sama koordiniram ritam, jako mi je malo potrebno da stignem do kraja. Potrudim se još malo, a onda, u takvom užitku lagano vrisnem što njega još više napali. Pita me smije li nastaviti, ja, naravno, pristajem pa se on igra sa mnom i ubrzo dolazi do kraja. Ostajemo tako malo ležati zajedno pa odlazimo pod tuš. Tamo se još malo mazimo, a onda doručkujemo i pijemo kavu.

Sjedamo na njegov balkon, kao i prije toliko godina, i pijemo kavu. Šutimo, dosta, jer se nitko ne želi primiti razgovora o tome što se dogodilo i što sve to sada znači. Gledam u njega, istu šalicu kave i pogled koji sam gledala godinama. Toliko mi je nedostajao, ali ne znam jesam li spremna za nastavak ovoga. A ne znam ni što to ‘ovo’ jest. Malo razgovaramo o tome pa mu kažem kako nisam trenutno sposobna raditi nikakve odluke. Prihvaća to jer i sam priznaje da nije siguran kako da se postavi.

Odlučimo se nastaviti družiti, barem popiti kavu nekoliko puta tjedno, a ovo, u krevetu, ako se ponovi, puno nam govori. Mnogo toga nije bilo dobro dok smo bili zajedno, ali ni jedna veza nije savršena. S druge strane, s razlogom smo prekinuli i ostali u prekidu, zašto bi se to sada trebalo mijenjati. Neodlučna sam i teško odabirem što raditi pa ostanemo na tome da smo prijatelji, a stvari će se možda i dogoditi, tko zna. Ako neće, ponovno nismo baš ništa izgubili. Vrijeme će, valjda, pokazati svoje.