Berlin je na velikom odmoru od partyja. Paula Pavlović ispričala nam je kako tamo izgleda život u doba korone

Berlin se mora priviknuti na novi način života koji je njegovim stanovnicima itekako stran

Paula Pavlović u Berlinu živi već godinu dana sa suprugom Markom. Život joj se otkad je stigao koronavirus promijenio utoliko što i ona i suprug rade od kuće i ne izlaze ako to nije nužno. Međutim, živahan Berlin poznat po bogatom noćnom životu i kultnim klubovima sada se mora priviknuti na sasvim novi način života na kakav njegovi outgoing stanovnici nisu navikli. Paula nam je ispričala sve o tome.

Da ste prije dva dana izašli na ulice ili u parkove Berlina (Neukölln/Kreuzberg) osjećali biste se kao da informacije o stanju u svijetu nisu doprle do ovog dijela Njemačke. Mladi ljudi su se bezbrižno družili po parkovima u velikim skupinama, street performeri nastupali na otvorenom, red za najbolje krafne u Neuköllnu je bio uobičajeno dugačak.

Za nekoga tko ne živi ovdje sve je izgledalo potpuno bezbrižno. Tempelhof, bivši aerodrom koji je pretvoren u veliki park na koji svaki Neuköllčanin odlazi redovito na piknik i rekreaciju, bio je prepun ljudi koji su izašli van u žudnji za suncem i socijalizacijom. Sve su to informacije dostupne na društvenim mrežama, prema pričama prijatelja te pogledom na ulicu.

Kada ste malo bolje upoznati s dinamikom grada i ljudi, primjećujete da se nešto čudno događa. Ljudi koji su na ulicama većinom su turisti, studenti, mladi ljudi koji su na proputovanju i još neopterećeno žive, ne čitaju vijesti i portale ili ih uspješno ignoriraju. Berlin Mitte je potpuno prazan dok je slika situacije u naseljima s malo bezbrižnijim i mlađim ljudima suprotna.

Berlin je sada na kolektivnom proljetnom čišćenju i odmoru od partyja

Svi naši prijatelji su već zatvoreni u svojim stanovima i rade od kuće ako mogu. Berlin je sada na kolektivnom proljetnom čišćenju i odmoru od partyja. Ujutro me budi cvrkut ptica, zatim se čuje prva glazba iz nečijeg stana, a potom kreću usisavanja i pranje prozora. Vjerujte mi, nitko u Berlinu za sunčanog dana nije ostajao doma prati prozore, do sad.

To je berlinski život, na prvi znak sunca izvlači se dekica i odlazi se negdje u prirodu s društvom. To je berlinski život, no ne bi trebao biti u ovakvim situacijama. Berlin (kao zajednica) je preopušten i pomalo neodgovoran da se sam pobrine oko novonastale situacije, ograničenja trebaju doći s više razine.

Prvo ograničenje bilo je limitiranje svih događanja na najviše tisuću sudionika. Pojedini klubovi su objavili da rade i dalje, ali je na ulazu potrebno ostaviti e-mail i broj telefona u slučaju da je netko od posjetitelja pozitivan. Nedugo zatim su krenuli odgađati otvaranje izložbi, klubovima je naređeno da zatvore svoja vrata, a isto je i s teretanama i bazenima.

Ovdje se živi jako opušteno što u ovoj situaciji nikako nije pozitivno

Početkom prošlog tjedna su zatvorili sve kafiće jer Berlinčanima nije za vjerovati da će se sami disciplinirati. Ovdje se živi jako opušteno što u ovoj situaciji nikako nije pozitivno. Da se razumijemo, Berlin ne možemo uspoređivati s ostatkom Njemačke. Ovo je grad koji ne spava, grad koji je prigrlio toliko različitih kultura i grad u kojem kultura na jako visokom nivou. Mislim da je ostatak Njemačke dobro informiran i spreman. Poučeni scenarijem Italije, Nijemci su oprezni i na prva upozorenja postupili su prema uputama i povukli se u izolaciju, vjeruju svojoj vladi. Između ostalog, imaju jak zdravstveni sustav i puno bolnica.

Problem je što svaka od 16 saveznih država donosi svoja pravila. Vikend pred nama odlučit će hoće li se na razini države uvesti tzv. policijski sat i ograničiti kretanje svima. S obzirom na vrijeme vani dok ovo pišem pretpostavljam da smo zaključani od nedjelje navečer.

Istovremeno sve savezne države rade na planiranju financijskih potpora za poduzeća koja se nalaze pred kolapsom ili zatvaranjem. Tako je berlinski gradonačelnik Michael Müller (SPD) najavio pomoć za sve samozaposlene (tzv. freelancere), obrtnike i mikro poduzetnike u iznosu do 15 tisuća eura. A samo freelancera je preko 20 tisuća. Vjerujem da mnogi zbog ove vijesti u Berlinu lakše spavaju.

Veliki problem će biti za beskućnike, ljude slabijeg zdravlja i financijske situacije, to je ono što me brine. Kako će se ovo sve odraziti na socijalnu i ekonomsku sliku onih koji ni prije nisu imali život kakav zaslužuje svako ljudsko biće?

Shvatili smo da je situacija takva da se treba malo oduprijeti svim porivima za izlascima van

Marko i ja živimo sami i već na početku ove situacije smo se odlučili izolirati, biti društveno odgovorni. Možemo raditi od kuće tako da ni odlasci na posao nisu problem. Nismo ignorirali upozorenja, a nismo ni paničarili. Shvatili smo da je situacija takva da se treba malo oduprijeti svim porivima za izlascima van stana i naći načina kako ovu situaciju iskoristiti na najbolje. Oprali smo sve prozore.

Marko trlja ruke jer napokon igram PlayStation s njim, čitamo knjige i prelistavamo kuharice koje nikad nismo imali vremena do kraja pogledati, pratimo online tečajeve za koje prije nije bilo vremena, partyji i izlazci sveli su se na live streamanje i grupne videe s prijateljima u udobnosti vlastitog stana. Život se nakratko usporio i svi smo se okrenuli jedni drugima. Nije teško naći vremena za video poziv ili razmjenu poruka s prijateljima koji su kilometrima daleko. To bih nazvala srećom u nesreći, podsjetnikom da su to stvari u životu koje su jedine vrijede.

Što prije svaki pojedinac shvati ozbiljnost i socijalno se izolira, prije ćemo se vratiti u život van naših stanova

Trudila sam se opisati dvije potpuno različite slike života u Berlinu, jednu opasno opuštenu i drugu oprezno odgovornu te onu iz naše perspektive, para koji sunčane dane provodi u izolaciji svog stana.

Mislim da je na svakom čovjeku sada red da se suzdrži i ne misli samo na sebe već na druge ljude koji iz ovoga neće izaći neokrznuti. Što prije svaki pojedinac shvati ozbiljnost i socijalno se izolira, prije ćemo se vratiti u život van naših stanova.

Na nama je velika odgovornost i vrijeme je da preispitamo način na koji smo do sad živjeli i pokušamo se resetirati. Nadam se da će ova situacija ostaviti pozitivan trag na način života koji slijedi nakon što se sve stiša.