ODNOSI

Ako u seksu nismo kompatibilni na prvu i bez puno riječi, trebamo li ostajati u vezi?

Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti 

Dosta se dobro sjećam svojeg prvog spoja. Imala sam negdje 12 ili 13 godina i bila zaljubljena u dečka iz jednog razreda više. Komunicirali smo uglavnom preko prijatelja i prijateljica, onih više odvažnih i manje sramežljivih, i preko kratkih, nedefiniranih poruka i bockanja na Facebooku. Tako smo se i dogovorili za spoj. Našli smo se u kvartovskom parkiću, na maloj klupi namijenjenoj za dvoje ljudi. Sjedili smo na klupici onako kulerski, na naslonu, jedno pored drugoga i vrlo zainteresirano promatrali načine na koje su titrale ulične lampe. Cijeli je spoj trajao desetak minuta, najviše 15, tokom kojih smo vrlo intenzivno šutjeli, a svaka izgovorena riječ bila je produkt velikog napora. Mislim da ga niti jednom nisam pogledala i znam da sam cijelo vrijeme pokušavala ostaviti dojam kao da znam što radim, kao da mi srce upravo ne lupa toliko da će mi uskoro pozliti.

Spojevi i komunikacija s ljudima koji mi se sviđaju s vremenom su postali lakši, prirodniji i iskreniji. No ta ideja da u intimnim i romantičnim odnosima moramo ostaviti dojam kao da znamo što radimo i da smo jako cool, vjerujem da je za mnoge nešto što zadrže u vezama i kao već vrlo odrasli i iskusni ljudi.

LJUBAV I SEKS SE NE DOGAĐAJU SPONTANO

Jedna meni vrlo draga i globalno iznimno cijenjena psihologinja koja se bavi romantičnim i intimnim vezama, Esther Perel, tvrdi nešto što sam ja počela ponavljati kao himnu – najveći mit veza danas jest da se ljubav i seks događaju spontano. To je zapravo cijela premisa na kojoj počiva ideja fatalne ljubavi, velike romanse, naše druge polovice, srodnih duša i drugih narativa koji naginju k tome da samo treba pronaći the one i sve će sjesti na svoje mjesto. Prvenstveno će na svoje mjesto, sama od sebe, sjesti kemija i iskra, posebice u vidu seksualnih odnosa. Ako nam je ta osoba dobar match, ako pašemo i trebamo biti zajedno, onda će se to svakako odraziti u seksu. Znat ćemo instinktivno što ta osoba želi, što joj odgovara. Njene erogene točke iz prve ćemo pogoditi kao da smo već godinama zajedno. Vatromet će praskati, arija odjekivati, a cijeli sudbinsko savršeni spoj kulminirat će i potvrditi se u orgazmu koji doživljavamo u isto vrijeme i na isti način. Ovaj scenarij pronalazimo u gotovo svim široko prihvaćenim prikazima romantične ljubavi i dobrog seksa, od pornografije, do Hollywoodskih filmova i ljubića za plažu.

Ako pak partner ili partnerica ne zna instinktivno percipirati što nam točno odgovara u seksu, ili ako njegove ili njezine preference u krevetu nisu definitivno usklađene s našima, znači li to da jednostavno nismo suđeni? Nedavno sam u jednom društvu ušla u razgovor koji je pokušavao uspostaviti upravo to – da ako u seksu nismo automatski kompatibilni i ako ne možemo bez riječi imati najbolji seks ikada, onda to nije osoba s kojom trebamo ostati i s kojom možemo ostvariti najbolju vezu. Uzaludno sam pokušavala uvjeriti ekipu da nitko ne može čitati misli i da nitko ne može biti sto posto kompatibilan te da seks uvijek može biti bolji ako o njemu pričamo. No, kontra argument, i nije prvi puta da sam to čula, jest kako takav razgovor ubije spontanost i samim time ubije strast i romansu.

LAKŠE JE SUPTILNO NAMJESTITI KUKOVE NEGO RAZGOVARATI

Jako mi je žao što je razgovor na glasu kao anti-afrodizijak, no razumijem zašto. Seks i seksualnost nije nešto o čemu u našem društvu razgovaramo. Često nije nešto o čemu možemo razgovarati ni same sa sobom. Potrebno je osloboditi se, ući u vlastitu seksualnost, promatrati je i istraživati je kako bismo mogle i same sebi verbalizirati što nas uzbuđuje, opušta i pruža nam užitak. Tek tada moguće je takav razgovor voditi i s nekim drugim. Ali ako se crvenimo kada razmišljamo o kupovini vibratora ili se posramimo nakon što si u potpunoj privatnosti pružimo solo ljubav kroz masturbaciju, kako onda očekivati da ćemo bez crvenjenja i srama s partnerom moći razgovarati o tim temama?

Tako da razumijem zašto ljudi misle da takvi razgovori unište trenutak. Jer ti su im razgovori nelagodni. Ti ih razgovori vrate u onaj osjećaj i anksioznost prvog spoja u tinejdžerskim danima, pa je lakše promatrati titraje lampe iznad kreveta nego reći “ovo mi ne odgovara, ajmo probati drugu stvar, za koju znam da mi paše”. Lakše je pokušati suptilno namjestiti kukove, rukama ga nježno usmjeravati u smjeru u kojem ti odgovara, izvijati se i previjati i na kraju ipak odustati od tog orgazma, jer osoba s kojom si u krevetu nije shvatila ono što nikada nisi niti izgovorila.

NAJBOLJE ČUVANA TAJNA DOBROG SEKSA JE UPRAVO KOMUNIKACIJA

Internet i brojni časopisi preplavljeni su tekstovima koji nude tri, pet ili sedam savjeta za bolji seks i bolji partnerski odnos. I takvi tekstovi su čitani i traženi jer ljudi žele brzo i jednostavno rješenje, žele neki trik koji mogu lako implementirati i odmah uživati u njegovim plodovima. No najbolje čuvana tajna dobrog seksa upravo je komunikacija. Takvi razgovori na početku nisu jednostavni jer zahtijevaju da seks ne promatramo kao nešto nadrealno što se nama jednostavno događa, nego kao nešto na čemu trebamo i možemo raditi. Također zahtijevaju da ego stavimo sa strane, da se ne uvrijedimo kada nam partner ili partnerica kaže da joj nešto što radimo ne odgovara.

Ne jednom mi se dogodilo da mi se ne sviđa netko tko se naprosto ljubi ili radi nešto tijekom seksa što mi ne odgovara. Dogodilo se i mojim prijateljicama i prijateljima, znam da nisam jedina. Budući da uživam u ljubljenju i volim seks, brzo sam zaključila kako nema smisla ignorirati i trpjeti, a bome nema smisla niti zbog toga prekinuti odnos s nekime tko mi je simpatičan i drag. Rješenje je uvijek bilo reći što mi ne paše i opisati te demonstrirati što mi paše. Na početku nespretno, kasnije sve odvažnije.

Nisam uspjela ekipu na pivi uvjeriti da ih još bolji seks čeka na drugom kraju razgovora i da ne moraju odmah otpisivati objekt romantičnog interesa ako seks nije najfantastičniji dokaz srodnosti duša. Zaredalo se još par piva, razgovor je pošao u drugom smjeru, kada je do mene došlo pitanje: “Paula, ti pričaš o seksualnosti. Daj reci koji bi bio tvoj savjet, jedan trik, za što bolji seks”“. Par sekundi sam uživala u ironiji tog trenutka, a zatim se počela smijati i odgovorila samo – komunikacija. Niti tada moja ultimativna tajna dobrog seksa nije prihvaćena. Nije jednostavna, nije brza, nije pretjerano seksi, ali svaki, baš svaki puta, radi.

I KAD SE DOGODI KIKS, U REDU JE PUKNUTI OD SMIJEHA

Imam dojam da je seks područje u kojemu svi pokušavamo ispasti jako cool i kao da znamo što radimo, baš kao na prvom spoju u tinejdžerskim danima. Shvaćamo se jako ozbiljno i grozimo se bilo kakvog kiksa u krevetu koji bi nas mogao osramotiti. Mislim da je to pogrešno. Seks bi trebao biti prostor igre i neozbiljnosti, mjesto istraživanja i zabave. Mjesto gdje kada se dogodi neki kiks ili neugodna situacija sasvim je u redu umrijeti od smijeha. Ako stvorimo takvu atmosferu oko seksa, onda je puno lakše započeti i razgovor koji će nas dovesti do boljih, dubljih i kompletnijih iskustava.

Često komunikaciju u seksu i oko seksa percipiramo kao nešto jako nelagodno, nešto o čemu se priča samo onda kada se baš mora, ali najradije baš ne bismo. Komunikacija u seksu najčešće se događa kroz dirty talk i vjerujem da se bar nekima od vas dogodilo da partner ili partnerica krene u dirty talk od kojeg ti pukneš od smijeha. I onda ti je neugodno jer seks nije mjesto za smijeh… Ali jest! Taj nelagodan razgovor o seksu treba preokrenuti u smijeh i zabavu te tako doći do trenutka u kojem vam je ugodno pričati o seksualnosti te ti razgovori zapravo postaju dio predigre. Ne narušavaju spontanost i strast i romansu, nego ih naglašavaju i čine cijeli seks još mnogo, mnogo boljim.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube