A kako se muškarci osjećaju na porodu? Pitale smo 7 očeva da nam ispričaju svoja iskustva
Tate koji su bili na porodu sa svojim partnericama obično kažu kako im se život promijenio doslovno u jednom trenutku. Pitale smo nekoliko njih da nam ispričaju kako su oni to doživjeli
Doživljaj poroda nije poseban samo za mame nego i za tate. Iako ne mogu roditi, osjećaji koji ih prolaze dok su s partnericama u rađaonici toliko su intenzivni da ih pamte cijeli život. Da tatama damo dio priznanja za ovaj divan čin u ljudskom životu i podsjetimo da ih cijenimo što su bili uz nas, pitale smo nekoliko tata da ispričaju svoja iskustva s poroda.
Davor, 27
Kad sam ulazio u rađaonu vidio sam suprugu kako leži na krevetu prikopčana na neku elektroniku. Nije mi bilo lako gledati ju u tolikim bolovima, ali sam bio uzbuđen i sretan jer sam znao da nam naša mala princeza dolazi na svijet. Osjećaji se ne mogu opisati, to je nešto savršeno. Svojim prisustvom sam dosta pomogao svojoj ženi: držao sam je za ruku, tješio ju, disao sa njom pa čak i tiskao s njom. Kada sam ugledao malenu počeo sam plakati od sreće. To je trenutak koji zaista ostaje zauvijek u sjećanju.
Adis, 27
Stigli smo u rodilište oko 4 ujutro, a nakon nekih sat vremena bili smo u rađaoni. Porod je jako dugo trajao, ona je bila gladna i žedna, a nisu joj dali da jede. Bio sam nervozan i nisam joj mogao nikako pomoći pa sam joj svako malo brisao usta vlažnom krpicom i potajno davao vode jer babice nisu dale. Porod je prolazio u najboljem redu sve do podneva, a iako su liječnici mislili da ćemo uskoro vidjeti bebu, satima se ništa nije događalo. Na kraju je došao primarijus i rekao kako se beba mora roditi na carski. Tad sam se malo zabrinuo. Mene su posjeli na stolac pored operacijske, a kad je beba rođena, sestra me zvala da idem s njom u sobu na vaganje. Tad sam prvi put primio to malo čudo od 3.460 grama i bio sam presretan. Bila je predivna.
Matko, 33
Bez obzira što sam u rađaonicu ušao prilično nepripremljen za ono što me čeka, samim time i šokiran nekim stvarima, bilo je to najljepše iskustvo u mom životu. Kako bi uostalom i moglo biti drugačije, dočekao sam dolazak svoje princeze na ovaj svijet. Definitivno sam ostao zatečen uvjetima u kojima žene rađaju. Da do 21. stoljeća nismo uspjeli osmisliti malo bolji sustav od niza bokseva, još uvijek mi je nevjerojatno.
I zato mi je posebno drago što sam bio na porodu jer se nadam da sam barem bio dobra moralna podrška i ‘udarač’ ritma disanja kad već drugačije nisam mogao pomoći…
Naravno da je najupečatljiviji trenutak bilo rođenje moje kćeri i saznanje da je sve u redu i s njom i s majkom.
Marko, 32
Bio sam na porodu i bilo je poprilično dosadno. Porod je dugo trajao i bio sam ukupno 6 sati u rađaoni i većinu vremena se ništa ne događa. Sjediš tamo i praviš društvo ženi. No onda sve krene i završi se relativno brzo. Babica je izvukla dijete i ja sam prerezao pupčanu vrpcu. I onda je napokon došao najbolji dio, dijete su dali mami i to je prvi trenutak kada se možeš podružiti s djetetom.
Mihovil, 28
Mislim da me nikada u životu nije bilo toliko strah kao te večeri kada mi je žena rađala. Bila je u bolnici već nekoliko tjedana zbog komplikacija u trudnoći i samo mi je javila: Za 45 minuta kreni, počelo je. Sjedio sam kraj nje držeći ju za ruku kako bi joj pomogao da lakše izdrži trudove. Sjećam se da smo brojali jačinu kontrakcija i da sam češće ja čvršće stiskao njenu ruku nego ona moju.
Nakon nekih 10 sati trudova je došao doktor i rekao da krećemo. Mene su posjeli van kako ne bih smetao i onda je krenula vriska, koja je u mom sjećanju puno jača nego što je zaista bila. Sjećam se samo da me udario adrenalin i da sam se tresao u stolici i pokušavao odgovoriti na pitanja šefice odjela, ali sve što je izlazilo iz mojih usta su bili neartikulirani gruntovi. Ubrzo sam čuo plač i prvi put vidio svoju kćer i jednostavno se raspao od sve siline emocija.
Tada je došao i sin. Njega su joj ga dali na ruke i tada nas je prvi puta pogledao. Iskreno, ne znam kako bih opisao taj osjećaj osim kao upeterostručena euforija i nirvana. Otišao sam još baciti pogled na kćer koju su stavili u inkubator. Bio sam prestravljen.
Bili su manji nego što je zadnji ultrazvuk pokazivao. Poslali su me doma, rekli mi da se naspavam i dođem u 1. Naravno da nisam spavao. Samo sam gledao u sat i čekao da dođe vrijeme posjeta da ih mogu vidjeti i dotaknuti. Na kraju je sve bilo okej. Bili su neko vrijeme u inkubatoru, ali sada su dvoje predivne zdrave djece koji su odnedavno počeli euforično vikati tata svaki put kada me čuju kako dolazim kući.
Tihomir, 25
Osjećao sam se uzbuđeno, bio sam nestrpljiv u iščekivanju kad će početi sam porod, kako će beba izgledati, što smijem reći, što ne, kamo stati, ma teško mi je bilo gledati suprugu kako se pati… Pitao sam se hoće li to biti kao u filmovima, ali nije bilo ni blizu. Bilo je stvarno, ali predivno.
Kad smo ugledali bebu i kad su je stavili supruzi na prsa gledali smo se kao glup i gluplji. Previše emocija i uzbuđenja je bilo u nama u tom trenutku. Nismo zapravo bili svjesni da je to sad naša beba. Bilo je prekrasno i pomalo smiješno i uvijek bih to ponovio. Ako ima koji tata da se dvoumi, moj savjet je – budite uz suprugu, to će vam biti najbolja stvar koju ste napravili za svoju obitelj.
Alen, 35
Bio sam i na prvom i na drugom porodu sa suprugom. Bezbroj emocija u jednom, ushićenje, radost, iščekivanje… S druge strane strah i panika hoće li sve proći kako treba, a bilo mi je i užasno teško gledati suprugu u bolovima. Isplatilo se sve jer sam prisustvovao najljepšim trenucima u našim životima, a to su, naravno, rođenja nasih kćeri.