'Ponekad lažem' je knjiga koja će vas iznenađivati baš kad pomislite da vam je sve jasno
Čitajući ovu knjigu shvatila sam da su ljudi najkreativniji kad izmišljaju, udaljavajući se tako od stvarnosti
Laganje je očito u modi jer se dosta knjiga koje sam ove godine pročitala bavi takvim načinom komunikacije među ljudima. I svaki put kad pomislim ‘evo još jedan psihološki triler, sigurno neće biti nešto posebno’, knjiga me uspije iznenaditi. Tako je bilo i s prvijencem autorice Alice Feeney, ‘Ponekad lažem’ koji me prilično oduševio.
Čitajući ovu knjigu shvatila sam da su ljudi najkreativniji kad izmišljaju, udaljavajući se tako od stvarnosti. Protagonistica romana, ona koja nam sve priča, zove se Amber i upravo se probudila iz kome. To sigurno ne spada u najljepše načine na koje se vraćate iz sna u budno stanje. Osim toga, ona nam na samom početku knjige povjeri još dvije važne stvari: ponekad laže i muž je više ne voli. Eh, sad, kako vjerovati onome tko za sebe kaže da ponekad laže? Koji dio, od svega što kaže, je istina? Upravo ovo je jedna od stvari koje priču čine zabavnom i nepredvidljivom.
Tri vremenska tijeka
Dok su kod nas velike vrućine, ova se knjiga događa nakon Božića. Svi znamo da je to vrijeme razdraganosti i topline, no mi ne ležimo nepokretni u bolničkoj sobi, nesposobni za bilo kakav oblik komunikacije. Jedino čulo koje Amber služi je sluh. I tako ona sluša što se zbiva oko nje. Doktori i sestre pojavljuju se svako malo, ali njezini bližnji dođu joj u posjet tek nakon nekoliko dana što u njoj potakne veliku sumnju.
Tri se vremenska tijeka isprepliću u romanu: prije nesreće, sada, i davno prije, u obliku dnevničkih zapisa mlade Amber. I sva tri vremenska okvira nužna su jer se Amber ne sjeća gotovo ničega neposredno prije nesreće. Čitatelj zajedno s njom prolazi kroz događaje koji joj naviru u sjećanje, a negdje među njima nalaze se tragovi koji će joj pomoći da shvati što se (i zašto) dogodilo.
I kad misliš da ti je sve jasno, vjerojatno nije
Kao vrlo nepouzdana naratorica, Amber nam želi predstaviti sliku sebe kao savršene i požrtvovne žene. Drugi protagonisti koji su uključeni u njezina razmišljanja su njezini suprug i sestra, ali i muškarac koji je odavno otišao iz njezina života pa se tek nedavno ponovno pojavio. Nećete se začuditi kad ih opisuje kao pomalo manjkave, hladne i sebične ljude. Ali ona ponekad laže…
Svako vrijeme i svaki događaj na površini su zasebne priče, ali kako roman odmiče, slagalica vuče naoko nepovezane dijelove k sebi kao magnet. No, kad sam pomislila da mi je sve jasno, Amber mi je nekako uspjela izmaknuti tlo pod nogama. I tako nekoliko puta, sve dok nisam odustala i prepustila se priči koja je postajala sve zabavnijom i napetijom. Jedan od boljih psiholoških trilera koje sam pročitala ove godina i moja topla preporuka za ljeto.